Koliki uticaj su “Indexi“ izvršili na popularnu muziku Sarajeva vjerovatno nikad neće biti moguće izmjeriti. S pravom se može reći da su oni rodonačelnici onog što se poslije nazvalo sarajevska pop-rok muzička škola, te godinama gradila kultni status. Spoj koji su „Indexi“ napravili povezujući sevdah i rokenrol, odnosno tradicionalno i moderno, narodno i građansko samo je popločalo put kasnijim velikanima muzičke scene koji su tim putem koračali. Mnogi od njih tu činjenicu nikad nisu zaboravili.
Budući da je Davorin Popović bio prvi među jednakim titanima tog pokreta, logičan slijed događaja bio je da mu se za učinjeno oda priznanje. To je učinio Zlatan Fazlić Fazla svojom pjesmom „Pjesma za Davora“, koju osim njega pjevaju i Mladen Vojičić Tifa, Dado Topić, Aki Rahimovski, a koju je virtuoznim soliranjem upotpunio Slobodan Bodo Kovačević.
Koliko god monumentalna bila njegova zaostavština i koliko god zasluživao da se pamte njegov lik i djelo, ovu pjesmu ne smijemo doživljavati isključivo kao omaž Davorinu Popoviću. Naravno da ona to jeste, ali je isto tako i omaž jednom vremenu, jednom gradu, jednom društvu. Davorin je za života bio simbol posebnog pokreta i stila življenja, te je kao takav bio uzor mlađim naraštajima, ne samo Sarajeva, što potvrđuju pjevači ove pjesme.
Prvi ples, gitare na struju i Davorin su se pojavili istovremeno. Oni su bili jedno. Pokretačka snaga koja je ogromnu populaciju omladine uvela u svijet rokenrola, ruše i barijere i granice koje je društvo imalo prema zapadnjačkim tokovima, te našu mladost učinila ravnopravnim dijelom cvilizacije. Na to nas podsjeća ova pjesma.
Tihi dolazak tog pravca nije predstavljao prepreku da se armija poklonika privoli tom toku i u njemu ostane cijeli život, pa se tako pretvorila u stotine hiljada glasova koji su njegov hor. Među njima su i Tifa i Dado i Aki i Fazla, koji svaki svojom strofom unosi ciglu u Davorinov spomenik. Kada su u posljednjem refrenu sjedinili glasove, energiju i emociju, strast koju su osjećali prema njemu i tom vremenu postane razumljivija, a bol koju trpe od njegovog odlaska poprima stvarne dimenzije. Zvižduk kojim se ova, sada već kultna pjesma završava samo je još jedan u nizu simbola. On je simbol Davorinovog odlaska. Došao je tiho, napravio neviđeni bum i otišao još tiše…
