Niko tako neće ispjevati sevdalinku kao što je činila Zehra Deović. Niko sa toliko ljubavi prema muzičkoj kulturnoj tradiciji Bosne i Hercegovine nije pristupio. Njena umjetnička duša je to iskazala pjesmom, bosanskom nošnjom i cijelim životom koji je podarila ovoj nematerijalnoj kulturnoj baštini.
Uz gimnazijalsko školovanje Zehra je u rodnoj Foči bila član KUD-a Jedinstvo. Pjevala! Isticala se ne samo svojom atraktivnom i upečatljivom pojavom nego i prelijepim glasom. Savršenim darom za posebni način interpretacije. U Sarajevu na audiciji 1960. godina dobija najveću prolaznu ocjenu od profesora Balaša Jungića. Biva primljena na Radio Sarajevo. Tu realizuje prve arhivske snimke a netom i svoju prvu singlicu sa četiri pjesme. Između ostalih tu se našla i numera „Tebi majko misli lete“ koju je Nikola Škrba napisao za deset minuta na Šerbinu kompoziciju. Upravo ta komponovana pjesma urađena u duhu narodnog melosa postaje vrlo popularna. Nešto kasnije presnimljena u više verzija. Sa hit pjesmom Zehra dobiva veliku popularnost. U to vrijeme najveća fabrika nosača zvuka „Jugoton“ uzima je za svog ekskluzivca. Ploča se prodavala u nevjerovatnim tražima.
Njen fascinantni vokal naprosto je plijenio publiku kao i pjesme „Dvije su se vode zavadile“, „Ah moj Aljo“, „Kolika je Jahorina planina“, „Mlad se Jusuf oženio“, „Moj Prijedore pun si mi sevdaha“, „Lastavice lasto“, „Da sam ptica“… postavši jedan od najznačajnijih jugoslovenskih prezentatora etno muzike. Uz folklorne grupe standardno je učestvovala na nastupima „matice iseljenika“. Zehra je vodila računa o repertoaru, muzičkoj pratnji, scenskom izgledu, zvuku uopšte stoga i ne čudi epitet koji je krasio njeno ime – neponovljiva carica, doajen sevdalinke. Ona nikada nije bila iznad publike.
Onako puna žudnje donosila je nešto posebno. Nudila fascinantnu interpretaciju punu dubine i posvećenosti. Uživala je, kako je znala kazati, u zadovoljstvu koje je vidjela u očima, osmjesima, aplauzu i poštovanju svoje publike. I sve je na njenim nastupima izgledalo kao njen dodir sa ljudima u publici. Obišla cijeli svijet, sve kontinente. Realizovala veliki broj LP-ija i singlica, kaseta i CD-ova. Pjevala i snimala i duhovnu, pobožnu pjesmu – ilahije i kaside uz pratnju hora Gazi-Husrevbegove medrese iz Sarajeva. „Kad procvatu behari“, „Teku rajski potoci“, „Mevlaje salli“… snimala i patriotske pjesme „Kovači“, „Mladost moga Sarajeva“, „Bentbaša“.
Proslavila 50 godina djelovanja na muzičkoj sceni 2010. godine sa trostrukim albumom naslovljenim „Antologija sevdalinke“. Godinu prije nego je napustila ovaj svijet u 77. godini već vidno narušenog zdravlja izlazi njen album „Folk zvijezda zauvijek“.
Zbog Zehre, u „naših mladića oboljelo srce“
Ljepotom, stasom i glasom Zehra nije zadivila samo publiku, nego i kolege. To je bio i razlog da bi Nikola Škrba napisao pjesmu „Naša Zehra“ sa stihom „sve zbog Zehre komšinice, u naših mladića oboljelo srce“.
Nije se ostvarila u ulozi majke
Zehra je bila namli dostojanstvenog garda. U pravom smislu pjevački specifikum. Ostala je uskraćena za najvažniju životnu ulogu – postati majkom. Nikog nije krivila, nije očajavala. U sebe je prikačila svoju poslovnu genijalnost, a to zadovoljstvo spolja činilo je sretnom iznutra.
Zbog večere u ustaškom restoranu, skinuta sa radija Putovanje svijetom
Susret s našim iseljenicima diljem zemaljske kugle osim lijepih trenutaka imalo je u to vrijeme i svoje zamke. Na jednu takvu „naletila“ je i Zehra i nekoliko njenih kolega kada bivaju skinuti sa radija. Udarac i agonija koja je trajala godinu dana. –Niko godinu moju šteku nije dohvatio, ispričala nam je jednom prilikom Zehra. Svi su se nečeg plašili. A onda je prkosna i gorda otišla do Džemala Bijedića i pitala šta se zapravo desilo, na šta je dobila pojašnjenje kako su večerali u jednom ustaškom restoranu. Kada mu je pojasnila da ih je tu odveo tadašnji konzul vraćeni su dan kasnije na radio bez ikakvog objašnjenja i izvinjenja.
Piše: Jasna Durić
