Iako je okovan kršnim vrletima, duša hercegovačkog čovjeka nije oštra i surova, već je plemenita i blaga. Ona diše poeziju! Antologija hercegovačkog pjesništva je zastrašujuće impresivna, a u nju spadaju imena takvih velikana lirskog stiha da bi služila na čast svakoj svjetskoj književnosti. Svoju veličinu stekla je, između ostalog, i narodnim pjesmama. Onim bez znanog autora.
Posebno se u toj silini pjesničkog umijeća ističu one pjesme koje su ispunjene emotivnim, ljubavnim nabojem i tematikom koja taj naboj prati. Sjetimo se samo “Emine”, “Čudna jada od Mostara grada” ili “Duni vjetre malo sa Neretve”. Ova potonja taj fenomen donosi na poseban način. O vrlini pjesme najbolje svjedoče izvođači koji su je izvodili. Zaim Imamović, Mirko Rondović, Marinko Rokvić, “Mostar sevdah reunion”, Džoni Štulić su samo neki od njih.
Ova vickasta ljubavna pjesma u prvi plan stavlja djevojku Daru, kojoj je pjesma posvećena. Za pjesnikovu muzu vezuje se neobična priča. Dara je bila kći Spasoja Vujovića iz okoline Ljubinja. On je od služenja austrougarske vojske pobjegao u Crnu Goru, da bi zatim proputovao cijeli svijet. Putovao je od Madagaskara do Kine. Učestvovao je u izgradnji pruge Adis Abeba – Džibuti, kao i u bici kod Port Artura u Rusko-japanskom ratu. Po povratku u domaće krajeve kupuje hotel “Amerika” u Nikšiću. U tom hotelu radila je i njegova kćerka Dara, koja se isticala ljepotom, a koju su opjevali putnici, da bi pjesma nekako prešla u Hercegovinu, te Dara postala Mostarka. Zbog toga, u izvornoj verziji stihovi idu “da ja vidim Spasojevu Daru”, te kasnijom komercijalizacijom pjesme prelaze u “svoju milu Daru”.
Pjesmu je ispjevao neznani mladić koji je odsjeo u hotelu. Zbog stihova “bil’ se Dara, poljubiti dala” pjesma nije bila s oduševljenjem prihvaćena u Darinoj porodici. I sama Dara je više zazirala od pjesme nego što joj je laskala. Tako je strogi patrijarhalni ambijent sasjekao u korijenu početak možda ne najveće ljubavi, ali po pjesmi najslavnije, koja se rodila u hercegovačkom kršu. Sve ovo poznato je iz kazivanja članova njene porodice. Ostat će upamćena i činjenica da se Dara nikad nije udala, te da je, ne tako davno, i umrla.
Ako ljubav nije uspjela da se izrodi iz sudbinskog susreta dvoje mladih ljudi, željnih mladalačke strastvene opijenosti, uspjela se izroditi pjesma. Narodna pjesma, koja se s narodom kretala, koja je u narodu mijenjana, dorađivana i dograđivana. Koliko je pjesma narodna pokazuju uvodni stihovi u kojima se zaziva magijska moć vjetra koja treba pomoći lirskom subjektu da dođe do izabranice svog srca. Sve to je stavljeno u ambijent Neretve i Mostara, što samo naglašava prisustvo magije. Ovo je pjesma koja svjedoči da ljubav ne trpi okove, te da romantična duša hercegovačka svoju emociju umije kanalisati. Najčešće kroz lirski stih…
Piše: Ozren T.
