Pregrubo bi bilo reći da je to spoj nespojivog, ali je definitivno spoj rijetko spajanog. Izvorne narodne pjesme rijetko su poprimale bilo koji drugi oblik osim svog orignalnog. Najslikovitiji prikaz odstupanja od takve prakse se ogleda u primjeru makedonske grupe “Leb i sol.”
Naziv benda potiče od tradicionalnog pozdrava koji se često koristio kao izraz inata, npr. “Ja ću jesti samo hljeb i so, ali neću popustiti.” Bend je formiran 1976. godine i od samog starta se izdvojio kao jedan od najkvalitetnijih i najpopularnijih u Jugoslaviji. Zbog toga su i izabrani za predgrupu “Bijelom dugmetu” na slavnom koncertu na Hajdučkoj česmi. Svirali su progresivni rok, sa jakim uticajem džeza uz sveprisutne etno teme. Kako je bend muzički sazrijevao, tako se gubio uticaj džeza. Međutim, na koncertima sastav izvodi dugotrajne klasične džez verzije tradicionalnog etno-folka. Na njihovom prvom albumu iz 1977. godine od devet pjesama čak šest su instrumentali.
Frontmen grupe, Vlatko Stefanovski je uz Radomira Mihailovića Točka iz grupe “Smak” najznačajniji jugoslovenski gitarista. Zanimljivo, svoju muzičku odiseju počinje kao bubnjar. Stoga i ne čudi obilato služenje instrumentalnog izražaja u njihovim pjesmama.
Majstorsku primjenu etno motiva u svom izražaju primjećuju kako publika, tako i struka. To potvrđuje nagrada za najbolji umjetnički dojam i najuspjeliju primjenu folklornog izraza sa Opatijskog festivala 1978. godine koju dobijaju za obradu narodne pjesme “Aber dojde Donke.”
Od svih pjesama u kojim su koristili folklorne motive, kroz cjelokupno stvaralaštvo, svojom snagom i značajem posebno se ističe pjesma “Uči me majko, karaj me.”
To je pjesma jedinstvenog senzibiliteta, upečatljivog dramskog naboja, a u izvornoj verziji i dijaloga. Ono što je korigovanjem teksta (čitaj skraćivanjem) izgubljeno, bend “Leb i sol” nadoknađuje ili zamjenjuje instrumentalnom bravuroznošću. Soliranje gitare donosi svu patnju lirskog subjekta, u dramskoj postavci sina – Stojana, koji pati za djevojkom Ljiljanom. Gitara Vlatka Stefanovskog oslikava njegov lament, patnju i duševni razdor. Melodija se konstantno ponavlja i pojačava, te nastupa krešendo iz kojeg se osjeti sva energija, nada, hrabrost i odlučnost da rezignacija ne prevlada. Majka je u pjesmi prisutna i kao simbol i kao lik. Simbol mudrsti iskustva znanja, svetionika koji pokazuje put kada nismo sigurni na koju stranu krenuti, koja daje energiju, kada nemamo snage za sljedeći korak. Naravo tu je i Ljiljana, ideal kojem se stremi, cilj kojem se ide, sreća kojoj težimo.
Instrumentalnom ekspresijom, dovedenom do savršenstva sjedinjeno je staro i novo, domaće i strano, unutrašnje i svjetovno, te dobijena nenadmašna, neprolazna pjesma ispunjena dramskim elementima.
Piše: Ozren T.
