Stereotip se, po definiciji, nekako tiho i neprimjetno ukorijeni među ljude, te godinama opstaje kao dominantan i lažno ispravan način razmišljanja. Jedan od takvih stereotipa je i da svi velikani folk muzike obavezno moraju pripadati nekoj starijoj generaciji, a ako se pojavi neki iole kvalitetan mladi izvođač, taj može pjevati samo stare hitove po muzičkim takmičenjima, svadbama i manjim kafanama. Razbijanju tog stereotipa niko nije više doprinio od Sanele Sijerčić. Od sredine 90-ih godina prošlog vijeka kada se pojavila na sceni, pa u narednih desetak godina, koliko se na njoj zadržala, Sanela Sijerčić je otišla u tolike estradne visine da smo je s pravom izjednačavali s folk velikanima nekih prošlih vremena.
Njena diskografija broji sedam albuma, a pamtićemo je po pjesmama kao što su: “Lažu te”, “Otrov zmije”, “Biću njegova, izvini”, “Evo rane”, kao i “Srce od papira”, koja se nekako iskristalisala kao njen najveći hit. “Srce od papira” objavila je na istoimenom albumu 2000. godine. Stihove potpisuje Suada Demirović, dok je za muziku bio zadužen Suad Jukić Šule.
Pjesma je tipična folk pjesma nastala na početku novog milenijuma. Energična, ritmična, silovita, ali i harmonična, elegična, umirujuća. Ona je takva zato što donosi patnju lirskog subjekta – žene kojoj je srce slomljeno zbog partnerove prevare, ali koja je uprkos tome ostala dostojanstvena i ponosna. Iako pjeva o bolu, pjesma nije žalopojka. Nema onog stava – vrati se, sve ti je oprošteno ili kuknjave – šta ću ja sad sama i ostavljena. Umjesto toga, Sanela utjelovljuje ženu koja ne spušta glavu, koja pati, ali ne kuka, koja se ne raduje rastanku, ali se s istim pomirila. Jedino što traži od svog, sada već bivšeg, dragog je objašnjenje – što mi dušu ne otvoriš, kad sam tvoja, zašto drugu voliš.
U tom odnosu tuge i dostojanstva ogleda se i naizgled nespojiva karakteristika pjesme – energična elegija. Spoj nespojivog je moguć, kada za tim ima potrebe, kada je osjećanje prirodno, kada nema usiljenosti, forsiranja i lažnog predstavljanja. Nije srce od papira da ga tuga ne dira. Ono je osjetljivo i delikatno. Ono osjeti svaki potres i udar. Ono pati, ali ne traži osvetu, te ne tjera na gubitak dostojanstva.
Govoriti o stereotipima, a ne osvrnuti se na stereotipno ponašanje u kojem gubitak ljubavi prate nepregledna količina alkohola, proklinjanje, na sav glas naricanje nad sopstvenom sudbinom nema nikakvog smisla. Zato pjesma “Srce od papira” najbolje oslikava šta je na estradi bila Sanela Sijerčić. Pjevačica koja je u ekspresno kratkom vremenu ostavila takav pečat, da se često može čuti – šteta što se povukla…
Piše: Ozren T.
