Nije lako čovjeku uvijek i u svakoj situaciji zadržati dostojanstvo. Često nas najveća iskušenja navedu da ispoljimo neke karakterne osobine za koje ni sami ne znamo da ih posjedujemo. U takvim situacijama ispoljavaju se oni instinktivni, urođeni, životinjski porivi i reakcije.
Taj fenomen opisao je Ljubiša Stojanović Louis u svojoj pjesmi „Kletva“. Objavljena je na albumu „Čarobnjak“ iz 2005. godine, a autori su Aleksandar Sanja Ilić koji potpisuje kompoziciju i Snežana Vukićević koja je autor stihova.
Pjesma donosi razmišljanje čovjeka kojem je srce slomljeno zbog nesretne ljubavi. On voli ženu koja mu tu ljubav nije uzvratila. Riječ je, vjerovatno, o jednom od najčešćih razloga zbog kojeg ljubavi bivaju nesretne i neostvarene. Malo je onih koji to iskustvo nisu osjetili na svojoj koži. Taj fenomen je toliko čest, a opet nekako nedokučiv i stran. Zbog te činjenice je ova pjesma uvijek aktuelna, svježa, bliska i rado prihvaćena.
Narativ je jednostavan. On nju voli, ona njega ne. Ona se udaje, on proklinje sve redom i nju i svatove i kuma i bidermajer. To je taj životinjski poriv koji je lirski subjekt ispoljio. Obično u ovakvim situacijama čujemo floskule – ako nije sretna sa mnom, želim da bude sretna s drugim. Iako su česte, pitanje je koliko su takve izjave istinite. Umjesto toga od našeg lirskog subjekta ne možemo čuti ništa slično. On je povrijeđen, revoltiran, ljut, te kune, proklinje i želi sve najgore svojoj bivšoj dragoj. Kolika god bila njegova ljubav, bol koju je osjetio je veća.
Uvijek će se naći oni koji će ovaj njegov postupak osuditi, te istaći kako je ipak trebao zadržati notu dostojanstva. Međutim, na potpunoj iskrenosti mu treba čestitati, bez obzira šta mislili o tom njegovom postupku. Najlakše je stajati sa strane, komentarisati i osuđivati tuđe postupke. Treba, pak, imati hrabrosti i postupiti iskreno i u skladu sa emocijama koje osjećamo, a to je lirski subjekt ove pjesme učinio.
Ako pretpostavimo da je količina ljubavi koju osjeća za nevjestu drugog čovjeka proporcionalna snazi kletvi koje je izrekao, možemo zaključiti da je riječ o monumentalnoj ljubavi. On se nada mećavi, čak se moli Bogu za vremensku nepogodu kataklizmičkih razmjera. Nada se da svatovi greškom za nevjestu uzmu djevojku bez moralnih vrlina, da se kum napije toliko da izgubi burme, da dođe nevjesti u misli, koliko je i ona njemu u mislima. Spisak želja, kletvi i nadanja je zaista impresivan. On ni u jednom trenutku nije stao da razmisli, već je potpuno iskreno i bez ikakvog ustručavanja izrekao šta mu leži na duši. Šta na umu, to na drumu.
Istinski umjetnici svojim djelima nam i poznato i strano približuju na poseban način, zbog kojeg mislimo da smo oduvijek znali nešto što ne znamo. Louis, kao istinski umjetnik, približio nam je činjenicu da koliko je velika nada, toliko je snažna kletva…
Piše: Ozren T.
