Gitarista Zlatan Arslanagić Zlaja i pjevač i gitarista Dražen Ričl Para su 1981. godine osnovali bend „Ozbiljno pitanje,” iz kojeg se 1985. razvila „Crvena jabuka.” S obzirom da su Zlajini uzori, slavni „Bitlsi,” imali izdavačku kuću „Apple” – jabuka je bio logičan dio naziva grupe, a uz „Plavi orkestar” i „Bijelo dugme,” nedostajala je samo crvena boja da se sarajevsko-jugoslovenska trobojnica upotpuni.
Razni su razlozi zbog kojih je bend često mijenjao članove. Danas se vodi i žestoka polemika na tu temu. Prisjećanje na saobraćajnu nesreću u kojoj su živote izgubili Aljoša Buha i Dražen Ričl, još uvijek izaziva šok i nevjericu. Međutim, filozofija i poetika „Crvene jabuke” ostaje nepromijenjena. Zbog te činjenice ne čudi saznanje da bend iza sebe ima čak petnaest studijskih albuma. Prvim albumom koji nosi naziv „Crvena jabuka,” a koji je donio pjesme „Bježi kišo s prozora” ili „Dirlija” izgradili su bazu svoje publike, koju su kasnije albumima „Za sve ove godine,” „Sanjati,” „Tamo gdje ljubav počinje,” „Nekako s proljeća,” samo proširivali.
Bend je godinama i albumima neprestano davao brojne neprolazne hitove. Pamtimo pjesme „Tugo nesrećo,” „Zovu nas ulice,” „Sviđa mi se ova stvar,” „Ima nešto od srca do srca,” „To mi radi,” „Tuga, ti i ja.” Međutim, svojom snagom se ističe pjesma „Nekako s proljeća,” koja se našla na istoimenom albumu iz 1991. godine. Sva snaga dueta oličena je u toj pjesmi, koju je bend snimio s legendarnim Kemalom Montenom. To je ujedno i jedini duet koji je Crvena jabuka snimila. Pjesmu, kao i ostale na albumu napisao je Zlatko Arslanagić. Zlaja je jednom prilikom upitan da se prisjeti nastanka pjesme, na šta je on rekao:
–Pisao sam je za Kemu. Kad smo je snimali, u studiju se sakupilo pola Sarajeva. Svi su došli da vide Kemu.
Nema mnogo pjesama koje istovremeno bude osjećaj sjete i nade, koje donose sliku prohujalog vremena, a izazivaju erupciju nove energije. Arslanagić vrijeme nije posmatrao kao linearno, već kao ciklično. Nema one grube podjele na prošlost i budućnost. Prošlost jeste bila lijepa, ali nema razloga da se ne ponovi u budućnosti. Zato je proljeće u njegovoj pjesmi ono stvarno, prirodno proljeće koje budi život i daje novu energiju. Sliku maestralno upotpunjuju Dražen Žerić i Kemal Monteno, te ličnim pečatom ugrađuju pjesmu u red neprolaznih.
Samo postojanje verzije koju pjevaju Nikola Kojo i Dragan Bjelogrlić potvrđuje značaj i snagu ove pjesme. Možda je i najbolji kompliment umjetniku onaj koji dobije od uspješnih i ostvarenih kolega.
Piše: Ozren T.
