Vjerovatno da ne postoji pjesma oko koje ima više različitih diskusija i polemika od neprolazne pjesme, „Kad ja pođoh na Bentbašu“. Da li je sevdalinka ili nije, na koji se lokalitet odnosi, koja melodija je služila kao uzor za pjesmu? Etnomuzikolozi lome koplja na ovoj temi, skoro od kad je i pjesme, a debata i sporenja će vjerovatno zauvijek pratiti ovu pjesmu.
Pjesma je ljubavna, tugaljiva, čežnjivog ugođaja, laganog tempa koji budi melanholišnost kod slušaoca, što su sve karakteristike sevdalnike. Zato je neumjesno davati bilo koje drugo žanrovsko određenje ovoj pjesmi. „Kad ja pođoh na Bentbašu“ je simbol Sarajeva. Jedan je od prepoznatljivijih muzičkih simbola grada.
Međutim, postoji mišljenje po kojem se pjesma vezuje za lokalitet u Livnu, te je toponim vezan za taj kraj. Naime, u Livnu postoji lokalitet Bentbaša na izvoru Bistrice, a poznat je o po imenu Duman. Riječ bent dolazi iz turskog jezika i označava nasip ili branu, ali se kod nas odnosi na bazen nastao zagrađivanjem rijeke ili potoka. Baša se odnosi na starješinu, pa se tako skovan pojam odnosi na glavni bazen.
Sličnost sarajevskog i livanjskog lokaliteta je velika, pa ne čudi što ima različitith mišljenja. Pjesma je narodna, pa kao takva nema autora, ali sama kompozicija je, opet, predmet polemike. Dominira vjerovanje da je uzor nađen u molitvi sefardskih Jevreja Seder Alel (Oda Hvale). Ista melodija je iskorištena u sefardskoj pjesmi „Mi kerido, mi amado“ (Moj voljeni, moja željo). To naravavno, nije jedino vjerovanje. Postoji i ono po kojem je melodija za pjesmu nađena u melodiji turskog vojnog marša ,,Vatan marsi“. Zanimljivo je da je pjesma našla svoj put i do Njemačke, gdje se pjeva pod nazivom „Die letzte Briicke“ (Posljednji most), što samo potvrđuje da ljepota ove pjesme ne poznaje ni vremenske, ni prostorne, ni jezičke granice.
Od umjetnika koji su pjesmu održali živom ističu se: Safet Isović, Himzo Polovina, Nada Mamula, Kemal Monteno, Hari Varesanović, „Mostar sevdah reunion“. Svi ti umjetnici dali su neki svoj senzibilitet pjesmi, te su svi uspjeli da dočaraju osjećaj neostvarene ljubavi iz prohujalog vremena, koji će uvijek biti aktuelan.
Piše: Ozren T.
