Iako je prošlo više od 30 godina od smrti legendarnog Tome Zdravkovića, njegov lik nastavlja biti podjednako fascinantan kao i za života. Na sam pomen njegovog imena budi se neka magijska asocijacija. Razlog tome leži naravno u nepreglednom spisku njegovih kultnih, u vječnost urezanih pjesama.
Obično se za njega kaže da je bio čovjek kafane, boem, meraklija koji je pjevao kafanske pjesme. Sve to je, naravno, tačno. Međutim, on je bio mnogo više od toga.
Toma Zdravković je kompozitor i potpisnik stihova najvećem broju svojih pjesama. To znači da je on svoje pjesme živio, da ih je iskusio. On ih je prvenstveno otpatio, tek onda otpjevao. Stoga, on nije bio čovjek kafane. Ovdje je riječ o čovjeku patnje. S obzirom da je kafana utočište svakom napaćenom Balkancu, tako je i njemu to bio prirodni ambijent u kojem je dosegao sav svoj sjaj i slavu. I kad je pjevao i kad je pio.
Njegove najveće hitove bespredmetno je nabrajati. Čovjek je stvorio toliko maestralnih kompozicija da bi se svaki pokušaj njihovog nabrajanja pretvorio u patetično „biflanje“. Samo jedna od mnogih bravuroznih kompozicija, koje ne poznaju vremenske granice je i „Prokleta nedelja“.
S obzirom da i za ovu numeru potpisuje i stihove i muziku, s punim pravom se može govoriti o prisustvu autobiografskih elemenata u njoj. Riječ je o tipičnoj Tominoj, bolnoj pjesmi. Lirski subjekt u njoj je razoren bolom, te slomljenog srca pjeva i pati za fatalnom Marijom. Ona je nepovratno osvojila njegovo srce, te ga ostavila jedne nedjelje, koja za njega od tog trenutka postaje Prokleta nedelja. Dan toliko urezan u njegov život, nakon kojeg više ništa nije bilo isto. Prokleta nedelja ima silinu kao Veliki petak ili Lazareva subota. Vrijeme se za njega dijeli na prije i poslije Proklete nedelje.
Zbog toga se nameće logično pitanje – kakva je žena u stanju izazvati takav jedan tektonski poremećaj? Ko je ta Marija?
Ona, za nas obične smrtnike, ostaje misteriozna, nedokučiva i apstraktna. Marija je fenomen koji uzbuđuje, kojem se divimo, koji fascinira. Baš kao što je fascinirala pjesnika bola. Zamislite šta bi se desilo kada bi izašla iz okvira misterioznosti? Kakva bi to žena bila? Kakva bi se priča o njoj tek mogla ispričati, samo kada bi imao ko da je ispriča? Potpisnik ovih stihova živi u uvjerenju da bi to bila spektakularna priča…
Piše: Ozren T.
