Ustaljeni, dobro oprobani, visoko profitabilni šablon pjesama u opusu „Južnog vetra“, kao i ostali velikani ovog sastava donio je i Kemal Malovčić. Pjesme pune neke epske tragedije, iskonskog patosa, tuge pregoleme, praćene muzikom škrte melodije i pojednostavljenog ritma. Riječju, školski primjer šunda, koji je i Malovčića, kao i ostale članove ovog sastava vinuo u tolike estradne visine da i dan danas opstaju u njima.
Pjesma koja je Malovčiću u najvećoj mjeri to omogućila sigurno je „Okreće se kolo sreće“. Na društvenim mrežama mogu se pročitati komentari da je riječ o najvećem Malovčićevom hitu.
Ono što najviše bode uši na prvo slušanje je katastrofalna metrika u ovoj numeri. Stihovi različite dužine, nabacanih slogova, sa pauzama na različitim mjestima, toliko narušavaju ritam pjesme da se stiče utisak da je potpisnik stihova neki osnovnoškolac. Autoru Stevici Spasiću ovo definitivno ne služi na čast.
Zatim njena tematika izbija u prvi plan. Lirski subjekt je muškarac koji je ostao slomljenog srca nakon ljubavnog brodoloma, da bi se iz svega izdigao kao feniks iz pepela. Pjesma počinje stihovima – pobednica ti si sada, sve je bilo kako želiš – da bi završila stihovima – pobednica ti si sada, al’ to neće potrajati. To je to kolo sreće koje Malovčić toliko pominje. Onaj ko je odavao utisak slomljenog i poraženog čovjeka, uzdiže se trijumfalno u svoj svojoj slavi i sjaju.
Da ovo nije usamljen motiv u umjetnosti svjedoče stihovi Ivana Gundulića – kolo od sreće uokoli, vrteći se ne prestaje, tko bi gori eto je doli, a tko doli gori ustaje. Razlika je samo u tome što se Malovčićeva pjesma zbog gorenavedenih razloga ne može svrstati u umjetnost, već u šund. Sjećamo se i vremena kada je oporezivano kao takvo. Plitko, jeftino, banalno, a popularno do nezamislivosti.
Valjda smo uvijek voljeli tu tamnu stranu umjetnosti, tu patnju, tu banalnost, koju konzumiramo bez upotrebe ijedne moždane ganglije. Možda i nismo za bolje. Što se tog, kolektivnog stanja svijesti tiče, jedino nam ostaje da se nadamo da se kolo sreće uistinu okreće…
Piše: Ozren T.
