Život piše drame. Često nam neumitnost sudbine nametne takva iskustva koja nas oblikuju i obilježe zauvijek. Pod utiskom takvih životnih drama često nastaju pjesme za koje i ne slutimo da imaju dublju poruku ili značenje. Tako je jedan od najvećih estradnih hitova koji je objavljen u posljednjih desetak godina „Kruška“ koju izvodi bend „Miligram“, a pjeva Alen Ademović, smislom duboko protkana i prožeta pjesma, što je širim narodnim masama malo poznata činjenica.
Reklo bi se, da je riječ o pjesmi koja za temu ima nikad prevaziđen motiv ljubavnog karaha i emotivnog brodoloma koji taj fenomen sa sobom nosi. Stiče se utisak da se lirski subjekt obraća bišoj dragoj. Stihovi „hej meseče ti si prorok, gde je sada ko to zna“ tjeraju na takvo razmišljanje.
Ipak, mnogo je kompleksnija priča koja se krije iza stihova ove pjesme. Naime, malo je poznato da je pjesma napisana po istinitom događaju. Navodno je posvećena jednom hirurgu koji je izvršio samoubistvo, te svoj život okončao ispod kruške. Radi se o čovjeku koji je toliko bio uvažavan i cijenjen u u krugovima svog esnafa da je dobio nadimak Palata pravde. Jednom prilikom, na Božić, nakon večernje vizite, na komadu gaze napisao je oproštajno pismo, te okončao svoj život, a svemu je svjedočilo jedno stablo kruške. Tako je simbol plodnosti, rađanja i života postao simbol smrti, stradanja, patnje.
Ono što je posebno zanimljivo je taj paradoks, jer je pjesma veselog, razdraganog ritma, a nosi tako tragičnu konotaciju. Neko bi rekao da je u pitanju ironija. Prije će biti da se radi o umjetničkom postupku kojim se slavi lik i djelo osobe kojoj je pjesma posvećena. Time se emocija koju pjesma izaziva kod publike dodatno osnažuje i uvećava. Tugaljive balade takvu emociju nikada nisu bile u stanju ni da prenesu, ni da izazovu.
Kao čovjek koji svoju tugu krije osmijehom i veselim ponašanjem, tako i dinamična pjesma nosi elegičnu poruku. Život je u suštini jedan veliki paradoks raznih fenomena. U svakoj tragediji ima nešto plodonosno, u svakoj sreći ima neka tuga…
Piše: Ozren T.
