Midhat Prnjavorac, jedan od posljednjih harmonikaša koji je muzicirao sevdah na staro-bosanski način. Rijetkost je bilo čuti njegovanje sevdaha na takav način, svirajući onako polahko, što bi rekli po istilahu. Dugo vremena je svirao tu prepoznatljivu tehniku. Ljudi ga poštovali, njega i njegov rad, naročito pripadnici muzike te njegove generacije 50-tih godina pa nadalje.
Neumorno vježbao
Midhat Prnjavorac rođen je u Sarajevu 1931. godine. Otac mu je bio porijeklom Tešnjak, a majka Vratničanka koja je svirala u to doba dvorednu „puljkaru“ i pjevala djevojkama na Hladivodama. Živio je sa porodicom na Medresetu u Karićevoj ulici. Relativno pokasno je počeo intenzivno da uči svirati harmoniku. A onda, osim što ga je podučavao tadašnji virtuoz Safet Kapo, neumorno je vježbao. Sabah mi dočekao i zaspao na harmonici. Prva Midhatova svirka bila je u kafani „Topola“. Sastavio je oktet sa klavijaturstom Božom Jovanovićem, klarinetistom Omerom Čamparom, Nedžadom Mutevelićem koji je svirao „havajku“, a Adem Sinanović bubanj, Mirko Đurisijević kontrabas, Karlo Jehovac gitara, a pjevao je, pored Midhata, Selver Olovčić.
A onda na Babića bašči koja je bila kao „dženet“ mušepcima ograđena pjevali su još i Halida, Behka, Hamić… Pjevači su bili u narodnim nošnjama a orkestar odjenut u elegantna odijela sa leptirikama. Prnjavorac je imao i stalni radni odnos u banci od 1958. godine. Radio danju a noću svirao. Kreće i turneja Radio Sarajeva diljem bivše Jugoslavije koja je okončana u Domu ratne mornarice u Splitu a pjevali su Radmila Jagodić, Munevera Berberović, Jozo Krištić i Safet Isović koji je tek počinjao.
Zaradio penziju
Svirao je u kafanama koje su u to doba važile kao elitne: „Olimpija“, „Dubrovnik“, „Avala“, „Mediteran“… Pjevali sa njim svi tadašnji velikani sevdaha Hamo Softić, Asim Bogilović, Jozo Krištić, Vera Čambalajka, Vera Skrobanović, Buzarovka, kako su zvali Adilu Ajdin, pjevačicu turskog porijekla koja je na njega ostavila najjači dojam kao interpretatorka. Onda je kazao, nastranu Vida Pavlović, koju je takođe pratio. Svirao Prnjavorac više od pola vijeka a zaradio penziju 1993. godine, nakon 41 godine staža. Čuvao taj rijetki način sviranja kojeg više nema. Čuvao i rijetke sevdalinke od zaborava. I sad se pojedine čuju, aljude poput Midhata Prnjavorca rijetko ili niko ne zna, jer se više pažnje poklanjalo pjesmi nego izvođaču.
Gramofon sa „rorom“
Sa deset godina babo kupio gramofon sa „rorom“. A prva ploča koju su imali, kaže, nosila je naziv „Haj’ poigraj majmune, kupiću ti nanule“. Ne sjeća se teksta, ali se sjeća čudnog omota te singlice.
Stari instrumenti
Rahmetli muž Midhatove tadašnje žene Bahre skupljao je stare instrumente. Oni imali i sačuvali mali arhiv raznih primjeraka instrumenata, a dosta ih je i nepoznatih, sa kojima su se ponosili.
Dozvola od svekra za Vidu
Vida Pavlović je bila udata za Branka Pavlovića a kada bi trebala zapjevati sa Midhatovim orkestrom, morali bi doći na Vraca po nju, dobiti dozvolu od svekra i vratiti je nakon nastupa. A ona, kaže Midhat, „ubijala“ pjesmom. Kitili je velikim novčanicama a ona ih vraćala – bilo je sramota, pa su znali cijepati novčanice ispred nje. To je bila prva tezga prelijepe, prepoštene i legendarne Vide Pavlović.
Piše: J. DURIĆ