Jedna od tih njegovih evergrin pjesama je i „Lepa do bola“ koju je objavio 2005. godine na albumu „Emoticvac“. Pjesma priča priču o čovjeku koji je zašao u zrele godine, a kojem je jedna mlada, lijepa djevojka nepovratno ukrala srce.
On je čovjek koji uživa u životu. Njegov prirodni ambijent su kafane ispunjene lijepim djevojkama, dok on svoju esenciju nalazi u poroku. S obzirom da se radi o čovjeku koji je vidio i doživio sve i svašta pravo je čudo što mu se desilo da se zaljubi u jednu – za njega djevojčicu. Tolika je snaga njene ljepote!
Zbog toga on pati. U njemu je došlo do sukoba racionalnog i emotivnog. Potpuno osvojen njenim čarima, opire se koliko god snage ima da se ne prepusti slatkoj opojnosti fatalne ljepotice. Zbog toga je ona – lijepa do bola!
Za ovu Sinanovu pjesmu vezuje se još jedna zanimljivost. Naime, svaki svoj nastup on je počinjao upravo ovom numerom. Ipak, na jednom od svojih mnogobrojnih nastupa uspio je da zaboravi pjesmu, pa je bio prinuđen promijeniti uobičajenu praksu. O tome je rekao:
-Ne znam kako je moglo to da mi se desi… Na svakom koncertu u diskoteci ja polazim sa „Lepa do bola“. Da se meni izmigolji, jednostavno, da mi glava ne radi, ne sjetim se pjesme… A kad sam izašao, ‘Sinane, zašto nisi pjevao „Lepa do bola?“, a ja vičem ljudi, aman, da me je neko samo podsjetio…
Neko jednom reče – blago umjetnicima, oni vječno žive kroz svoja djela. Sinan će definitivno vječno živjeti kroz svoje pjesme. Uz njega ćemo slaviti i tugovati. On će nam idalje uljepšavati živote. Iapk, on je taj toji nam je dočarao šta znači kad je neka žena – „Lepa do bola“…
Piše: O.TOŠIĆ