Dok oni do kojih dopire ljepota, snaga i silina umjetnosti u njoj uživaju, s njom se poistovjećuju, u njoj se nalaze, oni drugi koji su uskraćeni za taj senzibilitet sebe nalaze u plićacima i banalnostima šunda.
U taj fenomen mogli smo se uvjeriti kada je objavljena pjesma „Sanjao sam“ Bože Vreće i Marka Louisa. Oni do kojih umjetnost dopire su uživali i evo, bezmalo tri godine kasnije još uvijek uživaju u pjesmi, dok su oni drugi iz svega zaključili da su Božo i Marko latentni ljubavnici, te raspredali o tome kao da je to neskrivena činjenica.
I da jesu i da nisu ljubavnici, to sa pjesmom nema nikakve veze. To ni na koji način ne utiče na njenu ljepotu, njenu vrlinu, njenu poruku. Kada dva muškarca snime pjesmu koja je toliko senzitivna, senzualna, vokalno bravurozna, plitki mozgovi jedino što mogu dokučiti iz svega je da su oni vjerovatno „u šemi“.
A to što je pjesma rijetko viđen spoj nespojivog – Vrećinog sevdaha i Luisovog soula, što je lirski majstorski ekspresivna, što je pjesnički protkana simbolima i alegorijama, što su obojica u nju unijela svo svoje umjetničko nadahnuće – Vrećo kao autor stihova i muzike, Louis kao aranžer – to je manje bitno. Bitno je da mi pričamo o tome šta oni rade u svojoj privatnosti.
Koliko je ova pjesma zapravo lična najbolje je ilustrovao Božo Vrećo kada je za nju rekao:
-Pjesmu „Sanjao sam“ napisao sam ponukan i inspirisan svojom emotivnom pričom o tome koliko mi zapravo skoro uvijek idealiziramo partnera i koliko je zapravo sve neizvjesno, danas ste skupa sutra već niste, ljubav je neukrotiva i traje poput čarolije, nekad predugo, nekad prekratko, ali zapravo nas uvijek iznenadi trenutak spoznaje da nekom pripadamo i da isto tako, kroz određeno vrijeme više nismo nekom ili neko nije vama centar svijeta. Napisao sam je da vas u tom trenutku, ako se to desi, a dešava se vrlo često, ohrabri da shvatite da to koliko vi volite nekog je poezija, zanemarite intenzitet ljubavi te druge osobe u odnosu na vašu, neka vaša ljubav nema amplitude, volite do srži i bez kompromisa, nezaustavljivo i beskonačno, ja tako volim i pjesma „Sanjao sam“ za koju sam uradio muziku i napisao tekst je dar vama, za one koji se usude i smognu hrabrosti tako voljeti.
Kada sljedeći put čujete nekoga da prvo komentariše Vrećin izgled, a da ga pjesma ne zanima ili da je na nekom tercijalnom mjestu, ne zaboravite da mu jasno i glasno ukažete na skučenost poimanja umjetnosti, emocije, slobode. Potražite li definiciju u rječniku vidjećete da je to fašizam… Smrt fašizmu, živjela umjetnost!
Piše: O.TOŠIĆ
