Ukoliko se osvrnemo samo na neka ostvarenja domaće kinematografije, doći ćemo do zaključka da su zapravo filmovi iznjedrili pjesme kao što su: „Svečane bele košulje“, „Za Beograd“, „Ederlezi“, „Odlazim, a volim te“, „Floyd“, „Tema iz Otpisanih“, „Trese, lupa, udara“, „Tango Argentino“, „Zonina pesma“ „Na morskome plavom žalu“. Takva je i pjesma „Kad procvatu behari“ koja se ostvarila u filmu „Nafaka“ Jasmina Durakovića. Riječ je o pjesmi sa istoimenog albuma grupe “Shaderwan Code”, sastavljene o članova benda “Zabranjeno pušenje” i hora “Arabeske”.
Radi se o jednom od najviših književno-estetskih ostvarenja u formi ilahije na bosanskom jeziku, čije stihove potpisuje Šaban Gadžo. O tome kako je pjesma nastala Gadžo je svojevremeno izjavio:
-Nezahvalno je o tome govoriti jer se bojim laži i mistifikacije pjesničke inspiracije, ali meni se stvarno desilo nešto mistično. Stanovao sam tad na Bistriku, kod nane Habibe, a u njenoj avliji bila je velika ruža đulbešećerka, crvene boje. Bio je mjesec maj pri kraju, lijep sunčan dan, pa sam ja izašao u avliju i u hladu te ruže nešto čitao. Nestvarni su bili ti cvjetovi i nestvaran njihov miris koji me opijao. Sve je izgledalo tako živo, a nestvarno, kao da nije od ovoga svijeta. Kako je blag vjetrić puhao, ruže su se počele njihati, zapahnjujući me sve jačim i jačim mirisom. Nekad sam čuo, i u to vjerovao, da je taj miris ruža od znoja Pejgamberovog. Sve se to pomiješalo u meni: stvarno i nestvarno, vidljivo i nevidljivo, simboli i metafore. U jednom momentu sam imao osjećaj da će te ruže progovoriti.
Zato i ne čudi što smo kao krajnji rezultat dobili pjesmu koja je toliko mistična da dok je slušamo nikako ne možemo biti sigurni da li smo u snu ili na javi, da li smo na ovom ili onom svijetu. Ovo nebo nad nama – daje nam toliko prostranstvo da budemo i ovdje i svuda istovremeno. Snaga tog osjećanja koje se budi u nama dok slušamo ovu numeru samo govori o tome koliko je prožeta i životnom istinom i umjetničkom ljepotom. Neki bi rekli da je to duhovnost…
Piše: O.TOŠIĆ
