Njena diskografija broji sedam albuma, a pamtićemo je po pjesmama kao što su: “Lažu te”, “Otrov zmije”, “Biću njegova, izvini”, “Srce od papira”, kao i “Evo rane”, koja se nekako iskristalisala kao jedan od njenih najvećih hitova. “Evo rane” objavila je 2002. godine na albumu “Rođendan”.
Pjesma je tipična folk pjesma nastala na početku novog milenijuma. Energična, ritmična, silovita, ali i harmonična, elegična, umirujuća. Ona je takva zato što donosi patnju lirskog subjekta – žene kojoj je srce slomljeno zbog partnerove prevare, ali koja je uprkos tome ostala dostojanstvena i ponosna. Iako pjeva o bolu, pjesma nije žalopojka. Nema onog stava – vrati se, sve ti je oprošteno ili kuknjave – šta ću ja sad sama i ostavljena. Umjesto toga, Sanela utjelovljuje ženu koja ne spušta glavu, koja pati, ali ne kuka, koja se ne raduje rastanku, ali se s istim pomirila.
U tom odnosu tuge i dostojanstva ogleda se i naizgled nespojiva karakteristika pjesme – energična elegija. Spoj nespojivog je moguć, kada za tim ima potrebe, kada je osjećanje prirodno, kada nema usiljenosti, forsiranja i lažnog predstavljanja. Moje srce još te voli, nikad nije prestalo – kažu stihovi pjesme. To srce je osjetljivo i delikatno. Ono osjeti svaki potres i udar. Ono pati, ali ne traži osvetu, te ne tjera na gubitak dostojanstva.
Govoriti o stereotipima, a ne osvrnuti se na stereotipno ponašanje u kojem gubitak ljubavi prate nepregledna količina alkohola, proklinjanje, na sav glas naricanje nad sopstvenom sudbinom nema nikakvog smisla. Zato pjesma “Evo rane” najbolje oslikava šta je na estradi bila Sanela Sijerčić. Pjevačica koja je u ekspresno kratkom vremenu ostavila takav pečat, da se često može čuti – šteta što se povukla…
Piše: O.TOŠIĆ