Ipak, kako u svakom žitu ima kukolja, tako se i u rodoljubive pjesme pokušava ugurati nešto što tu ni po čemu ne pripada. Primjer za tu konstataciju je pjesma “Muslimani bolje da vas nema” koju izvodi Miroslav Pržulj, širim narodnim masama poznatiji kao Lepi Mića. Pomenuto kvaziumjetničko djelo objavljeno je ratne 1994. godine na albumu “Gdje cvjetaju božuri”, a koliko snažno stoji iza ove pjesme Pržulj je pokazao i činjenicom da je i potpisnik stihova. Autora melodije je nemoguće navesti, jer je ista “pođonjena” od stare crnogorske narodne pjesme “Šetajući pored Ljubovića”. Sama činjenica da je melodija ukradena dovoljna je se pjesma diskredituje u svakom smislu, te da se baci u korpu za šund (čitaj smeće).
Međutim, to Pržulju nije bilo dovoljno. Osim što njegovoj rodoljubivoj pjesmi fali originalnosti, fali joj i pomenute ljubavi prema domovini, težnje za ljepšim i pravednijim životom, borbe zaslobodu. Muslimani su Pržulju glavna preokupacija. Srbi gotovo da se i ne pominju, pa se i zbog toga ova pjesma nikako ne može svrstati u rodoljubive ili patriotske.
Ruku na srce, pominje Pržulj da se sve srpsko na Sarajevo sprema, ali ni to nema veze sa istinom, jer se velika većina srpskog nije spremilo na Sarajevo, a manji dio što jeste istih je umjetničkih, moralnih i intelektualnih gabarita kao Pržulj, pa ni po čemu nije relevantan.
https://www.youtube.com/watch?v=L2P59SRENN0
Od kad je Pržulj stupio na scenu, zavladalo je neko novo mračno doba. Od tad imamo umjetnike koji dodirnih tačaka sa umjetnošću nemaju, intelektualce koji knjigu nisu pročitali, pjevače koji jednu notu ne znaju, jednom riječju kvazielitu. Takvi samo gledaju da ukradu, “pođone”, iskarikiraju i uvijek se trpaju gdje im mjesto nije. To se zove šund. Umjetnički i svaki drugi. Kvazielito, bolje da vas nema…
Piše: O.TOŠIĆ
