Nabrajati sve neprolazne hitove ovog kultnog benda bilo bi bespredmetno, jer su rijetki oni koji napamet ne znaju njihove najslavnije pjesme. Jedna od takvih je i “Selma”, posvećena nedavno preminuloj Selmi Borić, a koju je napisao Vlado Dijak.
Simbolika, ambijent i narativ ljubavi na željezničkim stanicama posebno su inspirisali Dijaka koji je tu tematiku iskoristio za svoje dvije ponajbolje pjesme, „Selmu“ „Bijelog dugmeta“, te „Stanicu Podlugovi“ koju je na melodiju Kornelija Kovača otpjevao Zdravko Čolić.
U obe ove pjesme radnja se odvija na željezničkim stanicama na kojima se lirski subjekt momentalno zaljubljuje u žene koje sreće. Da li su obje pjesme posvećene Selmi Borić zaključite sami…
Razlika između njih je ta što je u “Stanici Podlugovi” lirski subjekt ostao zabezeknut pred ljepotom misteriozne žene, dok se u “Selmi” uspijeva obratiti ljepotici koja mu je u trenutku ukrala srce, upućujući joj nemušto – ne naginji se kroz prozor.
Priča o pjesmi kaže da je Selma Borić te 1949. godine bila učenica Druge ženske gimnazije u Sarajevu, ali je često odlazila kod roditelja u Zenicu. Pjesnik i humorista Vlado Dijak bio je ludo zaljubljen u nju i jednom prilikom ponudio se da joj ponese kofere do željezničke stanice, ali ni tada nije skupio hrabrosti da joj izjavi ljubav. Zato je, ispraćajući je sa perona, dok mu je ona mahala iz kupea, izgovorio rečenicu koju je kasnije pretočio u hit baladu “Putuj, Selma, i molim te ne naginji se kroz prozor”, a koju je otpjevalo “Bijelo dugme”. Selma je za pjesmu saznala tek 1962. godine kada joj je otac poslao novinski članak u kojem su bili objavljeni stihovi. Goranu Bregoviću je rekla da je ona ta Selma, posjetila je Dijakov grob, priznala da je i ona za njim patila, a onda i sama objavila zbirku poezije “Selma putuje na fakultet”, u kojoj se nalazi i pjesma “Sjećanje na Vladu”…
Ljubav je fenomen koji nema dimenzije, pa se ne može ni izmjeriti, ali ako uzmemo ove činjenice u obzir, možemo vidjeti svu njenu silinu, jer joj ni udaljenost, ni godine, ni decenije nisu mogle ništa. Ona je neuništiva, nesalomiva, neukrotiva. Još kad je ovako maestralno opjevana, onda se može reći i da je u vječnost okovana…
Piše: O.TOŠIĆ
