Pjesma je objavljena na albumu “7000 suza” iz 1991. godine. Autor stihova je Miodrag Radimirović, dok je za muziku, kako to obično biva kad je “Južni vetar” u pitanju bio zadužen Miodrag Ilić, poznatiji kao Mile Bas.
Svi tipični elementi iz opusa „Južnog vetra“ se mogu prepoznati i u ovoj pjesmi. Razdraganost pjesme, veseli ritam sintisajzera i unikatna boja Šemsinog glasa ugradili su ovu pjesmu u red vječnih hitova. Jednostavno rečeno, pjesma je manifest jedne tragične ljubavi.
Lirski subjekt je snažna, karakterna žena koja je odlučna u svojoj namjeri da izađe iz disfunkcionalne veze. Njen, sada već bivši dragi, tu činjenicu ne može da podnese, te se tipično balkanski napio, pa onako pijan a vjerujući da je pritom i šarmantan došao do nje i pokušao da izmoli pomirenje. Ona, nepokolebljiva u svojoj odluci ne pristaje da se vrati na staro, pa ga nemilosrdno kori neprestanim pitanjem – zašto si se napio.
U turbofolku je prečest primjer da su žene te koje su labilnog karakterna i bez trunke dostojanstva. Prevari me, samo me ne ostavljaj – pjevala je Slavica Ćukteraš. Nešto slično imamo i u pjesmi Ane Bekute – prevari me, bol mi stvaraj, al’ me nikad ne ostavljaj. Sličnih primjera je moguće naći koliko vam srce želi. Šemsa Suljaković u svojoj pjesmi pjeva – tugom si me ubio, a sad bi me ljubio, neću, neću, nisam ja tvoja robinja, što priznaćete predstavlja prijatno iznenađenje i pozitivan primjer kako treba razmišljati i kako se ponašati.
Naizgled banalana pjesma, koja je, kao i ostale pjesme ovog žanra i vremena, svrstavana u šund, pokazuje umjetničku težinu i kompleksnost, te priblžava razloge zbog kojih je u srcima publike toliko dugo. Malo je potrebno da pjesma bude voljena i slušana kroz generacije. Iskrene ispovijesti, originalnosti, u ovom slučaju veličanja stamenog karaktera, pa možete očekivati nebrojena slavlja koja će kroz decenije biti upriličena uz takvu pjesmu. Priznaćete, to ne može biti toliko ni plitko, ni beznačajno…
Piše: O.TOŠIĆ
