Doktor Hašim Muharemović bio je sazlija, pjesnik, kompozitor, slikar… svestrani umjetnik zlatnog talenta i glasa.
Onu arijevsku ljepotu etno zvuka prezentirao poput ambasadora diljem svijeta. Svoje sažete i slikovite stihove stopljene u nešto tamniji vokal i svijetle emocije nadopunjavao je kucanjem uz saz i utapao u sevdalinku. Narodnu i njegovu vlastitu. A načinio ih je oko tri hiljade.
Dignitet sevdaha
Na Balkanu bio možda i najbolji sazlija. U svojoj plodnoj muzičkoj karijeri s ljubavlju prema sevdalinci i umijećem borio se očuvati bh. tradicionalni zvuk. On je napravio savršen spoj zvuka saza i pjesme, održavajući tako dignitet sevdaha.
Hašim Muharemović rođen je u Srebreniku 1935. godine. Od djetinjstva i školskih dana volio muziku. Pobjeđivao na takmičenjima. Pohađao Nižu muzičku školu odsjek Prima nešto kasnije gitaru. Slušao i volio sve muzičke žanrove, posebno makedonsku i bugarsku pjesmu. A onda uz Himzine, Zaimove, Safetove, Nadine… izvedbe zavolio sevdah.
Profesor u muzičkoj školi mu je sugerisao da svira saz, a da se mani gitare jer je prepoznao njegovu ljubav prema tom instrumentu. Sa 25 godina položio je audiciju na Radio Sarajevu gdje je ostvario 60-ak snimaka. Pronašao je i saz ali niko mu nije umio pokazati kako da na njega svira. Kucao je i uz zvuke saza pjevušio, nadopunjavao glasom zvuke instrumenta.
Počeo u doba kada je saz bio omalovažavan. Nezahvalno doba za sazlije koji su bili uvijek na meti nepristojnih komentara. A on iz inata po završetku Medicinskog fakulteta u Sarajevu i stručnog epidemiološkog ispita u Novom Sadu krenuo u pravilniji pristup učenju i muziciranju na sazu.
Želio dokazati da sazlije nisu bezvrijedne kao i interpretacija sevdalinke uz njih. Posjećivao i slušao satima poznate sazlije poput Kadira Kurtagića i Muhameda Mešanovića Hamića. Ni oni mu nisu znali dati savjet, osim onoga da svira po svom sluhu, doživljaju i viđenju muzike, pjesme koju pjeva. Počeo je vlastitom maštom kreirati pjesme i zvuk. A pisao prekrasne stihove još od početka pedsetih. Pisao sevdalinke, komponovao, svirao i pjevao jer to je bio njegov trenutak odmora, zadovoljstva i sreće.
Srčani problemi
Živio je od svog poziva, doktora epidemiologa radeći kao primarijus u Domu zdravlja Srebrenik. Hašim je ipak putovao sa sazom, svirao diljem Jugoslavije, Evrope, Amerike, Australije… sve do scene salzburškog “Mozarteuma”. Svaki put ispraćen oduševljenjem publike. Prekrasnim komentarima o njegovom muziciranju u štampi. Svi više cijenili i uvažavali tu našu umjetnost osim naših ljudi, pojavljivao se na brojnim manifestacijama, festivalima saza i sevdaha.
Cijelim svojim bićem prezentirajući pjesme kao što su “Voljeli se Mujo i Nizama”, “Omer i Mejrima”, “Poljem se vija Hajdar Delija”, “Alija se do jezera krade”, “Mladi Osman na kuli sjeđaše”, “Tri Rahićke”, “O, sabahski tihi vjetrovi”, “Ašikluka više nema”, “Zmaj od Bosne”, “Ajvaz dedo”, “Nađija”…Ostvario i vlastiti samostalni koncert u kafeu “Karabit” gdje se okupila većinom mlađa populacija kom prilikom je kazao da se ne brine jer će sevdah opstati.
Doktor Hašim Muharemović, vrsni poznavalac i autor pjesme sevdalinke, velikan sevdaha na sazu u 75. godini života je napustio ovaj svijet te 2012. nakon dvogodišnje borbe sa srčanim problemima. Iza sebe svojoj zemlji Bosni i Hercegovini i njenoj muzičkoj baštini ostavio je malu riznicu muzičkog blaga. Sevdalinke pjesme maestralno ispjevane uz saz u kojim je stočio svu ljepotu Bosne i naroda u njoj na refinirani, slikovit način.
Odbio hotel u Alžiru
Pred nastup u Alžiru čekajući obrok u hotelu tiho je preispitivao sebe vježbajući uz saz. Svi gosti i osoblje hotela se okupilo oko njega slušajući ga bez daha. Tada je dobio ponudu od vlasnika hotela uz enormnu sumu visine honorara da ostane u stalnom angažmanu, što je on naravno odbio.
Autorski rad
Sazlijski doajen doktor Hašim Muharemović dugi niz godina se zadovoljavao i bio ponosan što su njegove vlastite numere zavedene kao narodne. Vehid Gunić ga je privolio da svoje pjesme “Zmaj od Bosne” i “Ajvaz dedo”… legalizuje kao svoje autorstvo kako bi dokazao da svoje numere koje je 1959. sročio kako je govorio za pola sata, obznani da ih je napisao, a ne prepisao od naroda sebi.
„Drekavci“ su zauzeli mjesto
U bivšoj Jugoslaviji, kazivao je čuveni sazlija, više su se poštovale i cijenile sazlije nego u poratnom periodu. Bilo je to zlatno doba za saz i sazlije. Radili i bili uvaženi. U ovom periodu “drekavci” zauzeli mjesto i u medijima i na RTV, a niko ni da mrdne prstom kako bi ukrotio ovu užasnu muziku. A i programske šeme nacionalne televizije u muzičkoj baštini rijetko, gotovo pa nikako, ne uklapaju sazlije.
Piše: Jasna DURIĆ
