Gvozden Radičević je bio pjevač i autor. Čisti narodnjak koji je cijelu, relativno kratku karijeru vremenski učinio itekako bogatom i bitnom na prostorima bivše države. I danas se slušaju njegove neprolazne kompozicije koje je donio sa lahkoćom, toplinom u glasu prepunom emocija.
Suzdržani gospodin
Sve što je snimio odvodilo bi ga do samog vrha folk scene. A on to kao da nije želio. Nenametljiv i suzdržani gospodin, markantne vanjštine svojom pojavom bi mogao parirati tadašnjim vodećim modelima i zvijezdama. Svojom osebujnošću ostavio je pečat persone nepokolebljivog stava.
Gvozden Radičević rođen je u Kaoni kod Dragačeva 1930. godine u Kraljevini Jugoslaviji. Odrastao je u muzikalnom okruženju, bio član više KUD-ova u Kraljevu, a onda radio i po kafanama. Po završetku gimnazijskog obrazovanja išao je na sigurno pa se zaposlio kao službenik u dragačevskom odboru. Kada bi zapjevao plijenio je slušateljstvo tom punoćom glasa, ljepotom koja je zauvijek ostala jedinstvena, bez viška napornih trilera.
Pjevao je i na Radio Novom Sadu. Svoj prvi snimak i singl ploču realizirao je tek u 34. godini života i to sa legendarnim Radetom Jovanovićem koji mu je napravio pjesme “Sjećaš li se ratni druže” i “Seja kose rasplela”. Već 1965. godine započinje saradnju sa Bucom Jovanovićem. Bucin stil mu je odgovarao u pjesmama koje mu je uradio antologijskim hitom “Poleti golube moj”. Uslijedili su nastupi na prestižnim festivalima poput festivala “Jesen 76” i pjesma “Otišla si bez zbogom da kažeš” sa kojom je i pobijedio.
Nastaju pjesme “Oj, goro, goro zelena”, potom namjenska pjesma “Ja odlazim u Armiju”, “Da li može časna gora dvaput da ozeleni”, potom pjesma “Uzmi sve što ti život pruža” autora Doce Ivankovića koja je nastala 1969. Sam je sebi skrojio pjesme “Neću nikad za ljubav da molim”, “Dragačevo moje”, “Slavica”, “Oj ljubavi moja prošla”…
Dueti s Lepom
U periodu od 1964. do 1981. godine važio je za jednog od prvih poratnih pjevača narodne muzike koji nije snimao izvornu pjesmu. Gvozden je snimio i šest dueta sa Lepom Lukić, Nadom Mamulom, Anđelkom Mandić. Premda nije snimao izvornu pjesmu njegov stil se naslanjao na osnovu sevdaha i šumadijske pjesme. Snimio je ukupno 108 pjesama koje su se našle na 33 singlice i kompilacije.
Uzeo je učešće na festivalima “Pesma ljeta”, “Beogradski Sabor”, “Ilidžanski festival”, “Hit parade”, “Akordi đerdana”… Nastupao u svim krajevima bivše Jugoslavije pa i šire. Unatoč popularnosti koja je po njegovom mišljenju jeftina vodio se tom mišlju do samog kraja nastojeći da bude što dalje od medija kojima nije dao pristupa.
Tako je bilo do 1981. godine da bi se potom posvetio porodici, sinovima i unucima. Volio šetati u večernjim satima sve do 2019. godine kada je preminuo u 89. godini života ponosni gorštak, umjetnik, karaktera kakvo ime nosi.
Nije volio boemski život
Gvozdenu Radičeviću nije odgovarao temperament i stil života Buce Jovanovića. Njegov boemski život, alkohol i hazard je njemu kao pedantnom i tačnom profesionalcu nije odgovaro. Kada je riješio da preuzme autorski rad i to saopštio Buci on je kazao “ako ja šuškav zapjevam i ti ćeš uspeti komponovati”, a Buco je ipak zapjevao i snimio pjesmu “Raširi ruke o majko stara”.
Ploče bez gramofona
Ljubitelji folka i Gvozdenovi fanovi u to doba su u popularnim emisijama “Želje i čestitke” naprosto smarali voditelje. Za gotovo sve želje tražili bi Gvozdenove pjesme pa tako činili emisiju monotonom i jednoličnom. Najbitniji razlog je bio što su kupovali ploče, a nisu imali gramofon.
Narodnjački Hemfri Bogart
Kaže se pri pomeni Gvozdena Radičevića kako je protutnjao kroz estradu u svega 17 godina. A važio za najtiražnijeg narodnjaka poratnog doba. U sve to svaki pomen i najava voditelja uz njegovo ime dodavali bi narodnjački Hemfri Bogart.
