Romantična priča koja stoji u pozadini pjesme je istinita. Kićo Slabinac je boravio u Americi na turneji gdje je upoznao crnokosu ljepoticu, koja mu je nepovratno uzela srce. Tog fatalnog susreta slavni pjevač se prisjetio riječima:
– Odletio sam u Njujork na turneju i tamo stjecajem okolnosti upoznao divnu crnokosu djevojku. Zaljubio sam se kao dječak. I kao uvijek u našoj profesiji, dolazi ono najteže. Odlazak. Ne znam jesu li to već godine, ili sam po naravi takav, ali sam u avionu strahovito patio. U toj srebrnoj ptici svi su se oduševljavali izlaskom sunca, a ja sam sjedio tužan i sam… Tu sam napisao tekst, a kompozicija mi je već polagano sjela u uho… U Zagrebu sam je dovršio, a zatim snimio na ploču. Postala je tražena jer je iskrena i napisana u jednom dahu.
Ta fatalna ljepotica zove se Mirjana Antonović. Interesantno je i da je bila u vezi sa još jednim velikanom estradnog neba – Miroslavom Ilićem. Očigledno da posjeduje neku harizmu kojoj pjevači ne mogu da odole.
Motiv kojim pjesma počinje, izlazak sunca, umjesto očekivane energije, nade i veselja donosi sliku melanholičnog stanja duha, rezigniranosti i klonuća duše. Nema onog poleta kojim svitanje čovjeka nadahnjuje. Umjesto toga dominira krah zbog neminovnog rastanka. Taj motiv se provlači kroz cijelu pjesmu. Ljubav se rodila, te je sasječena u korijenu. Umjesto da čovjek duhom leti kroz oblake, on nebo para u ptici srebrnih krila, koja leti na relaciji Njujork – Zagreb.
Lični doživljaj pretočen u stihove. Iskustvo u ritmičko-melodijskoj cjelini. Patnja kroz simbole i pjesničke figure. To je osobenost ove pjesme. Iskustvo na sopstvenoj koži dijeli najbolje životne lekcije. U takvim situacijama umjetnik ima najveći polet i nadahnuće da stvara. To se desilo i Slabincu. Zbog toga je pjesma tako iskrena, jednostavna, pjevljiva. Zato što je napisana u dahu, nažalost u patnji, emotivno i lično. U tuđem iskustvu prepoznajemo sopstveno, pa pjesmu doživljavamo kao dio sopstvenog bića. Kao da je oduvijek sa nama. To i nije tako čudno, kada znamo da pjesma „Zbog jedne divne crne žene“ postoji bezmalo pola vijeka. Koliko li je ljubavi oplakano uz ove stihove?
Piše: O.TOŠIĆ
