Čim je najavio novu numeru u javnosti je zavladalo očekivanje pjesme poput neke s kultnog albuma “Burek”, recimo “Kad čovjek voli ženu”. Kad se to nije desilo, zavladalo je opet neko generalno razočaranje. To je zato što ljudi slabo ili uopšte ne shvataju da u stvaralaštvu jednog umjetnika, pogotovo nekom koje traje dugo koliko Merlinovo, postoje različite etape. Kao što ni on, a ni svako drugi, nije isti čovjek koji je bio prije 30 godina, tako ni njegov muzički ili umjetnički izražaj ne može biti isti. I jedno i drugo je oblikovano nebrojenim uticajima, zubom vremena, te proširenim i dopunjenim životnim iskustvom.
Pjesma odudara od njegovog dosadašnjeg stvaralaštva zbog toga što dominira elektronski zvuk. Potpisnik ovih redova će biti slobodan da primijeti i ukaže na uticaj koji je turski umjetnik Mahmut Orhan mogao imati na Merlina.
Još jedan razlog zbog kojeg je pjesma dočekana s dozom skepse i podozrenja leži u njoj samoj. Kao kakva medalja ona ima dva lica. To je pjesma laganog elektro ritma koji momentalno budi želju za plesom, te koja priča jednu pozitivnu priču i slika sliku vedrog i lijepog svijeta koji nas okružuje – kako je lijepo svanuo dan. Nedugo zatim, iako uopšte ne gubi na veselom i razdraganom ritmu i melodiji, pjesma poprima neuporedivo ličniju dimenziju, otkrivajući nam ko smo mi.
Ako se prepoznate u Merlinovom opisu dva antipodska stvorenja, koja su toliko suprotna da nemaju ni jednu jedinu dodirnu tačku, a ušli su u neku relaciju, onda trebate staviti prst na čelo. Čovjek često nije u stanju da primijeti kada se nađe u takvoj situaciji, zato se i iznenadi kada shvati da je jako dugo u ogromnom problemu, a da toga nije bio svjestan. Zato nam stihovi ove pjesme daju i savjet kako da budemo sigurni jesmo li ostali zaglibljeni u nezdravom odnosu. Vrlo je jednostavno – ako se duša koleba, to nije to.
Prebanalno i površno prelazimo preko izuzetno bitnih (čitaj najbitnijih) stvari u vlastitim životima. Toliko površno da se ni za trenutak ne zaustavimo i preispitamo. Zato nam je uvijek neko drugi kriv kad se nađemo u problemu. Saznanje da površno doživljavamo jednu pjesmu onda i ne predstavlja neko epohalno otkriće…
Piše: O.TOŠIĆ
