Bora Drljača nikada nije pripadao vrhu estradne scene. U njegovo vrijeme bilo je mnogo boljih pjevača i kvalitetnijih pjesama. Međutim, svojim šaljivim pjesmama uspio je da se izbori za mjesto izuzetno popularnog zabavljača.
Šablonska pravila ovog žanra Drljačina pjesma nije iznevjerila. To pokazuje razdragana melodija, ali i sam tekst. Pjesma je siromašna i u pogledu obima, tj. broja stihova i kad je rima u pitanju. Ova numera sastoji se od tri strofe, od kojih su prve dvije skoro pa identične, dok samo treća daje minimalan otklon od kalupa, kao i dozu umjetničke maštovitosti.
Narativ priče je, isto tako, maksimalno pojednostavljen i uprošćen. U seoskoj sredini rodila se ljubav između dvoje mladih seljana – lirskog subjekta pjesme i djevojke po imenu Danijela. Osim ljubavi koju su osjećali jedno za drugo, nisu imali ništa drugo. Jedino mjesto koje im je bilo bijeg od stvarnosti i ljubavno gnijezdo bila je breza na livadi. Za pretpostaviti je da je duboko nezadovoljna takvim životom Danijela odlučila da ode, dok je lirski subjekt ostao u seoskoj sredini, te ostatak života proveo pateći za njom.
Ironično, pjesma je veselog ritma, razdragana, kao i ostale koje se bave ovom tematikom. Zbog toga je Drljači i donijela toliku popularnost. Iako siromašna u umjetničkim slikama i postupcima, maestralno je dočarala našu stvarnost. Zar nismo polarizovani na one koji idu u potragu za boljim životom i one koji čame u pogubnoj zoni komfora?
Piše: O.TOŠIĆ
