Čovjek se godinama iščuđava zbog čega ga osporavaju i zbog čega mu zabranjuju brojne nastupe, a pjesmu kojom se proslavio – “Bojna Čavoglave” otvara poklič “Za dom spremni” koji je bio zvanični pozdrav u ustaškoj NDH, kao što je to bio “Heil Hitler” u nacističkoj Njemačkoj. Pjesma je objavljena ratne 1991. godine. Tematika je, naravno, ratna, te je zamišljena kao vojna himna koja bi trebalo da diže moral i budi osjećaj rodoljublja.
Taj zadatak pjesma je vjerovatno i ispunila. Međutim, jasno svrstavanje na fašističku stranu u, uslovno rečeno, uvodnom stihu baca sjenku na sve stihove koji slijede, pa pjesma time postaje besmislena i nebitna. To je taj loše kamuflirani patriotizam. Pjevati o zlotvornom agresoru, te u istoj pjesmi slaviti neke ranije zlotvorne agresore je, blago kazano, licemjerno.
Čak iako bi se nekim slučajem ovaj uvodni “stih” pjesme mogao izvaditi iz konteksta fašizma, stihovi iz drugih njegovih pjesama kao što su: “Ne dam nikom da je dira, ubila je partizane” ili “Domoljublje prozvali fašizam, tako brani njihov komunizam, prozirna demagogija”, otklanjaju svaku sumnju kojoj strani se priklonio pjevač i autor pjesme.
O umjetničkim kvalitetima pjesme degutantno je govoriti. Ritam je brz u kojem se dva-tri jednostavna takta vrte u nedogled, a pjevačka ekspresija je takva da navodi na zaključak da pjevač ima ozbiljno začepljenje crijeva, pa se silno napreže da se pročepi. Međutim, neki i to vole da slušaju.
Kada proklamujete takvu ideologiju, u kojoj ste licemjeri po više osnova, ne preostaje vam ništa drugo nego da dočekate dan kada ćete zagrljeni s kumom (obavezno obučenim u isključivo crnu košulju) s velikom dozom čuđenja, tugaljivo pjevati – Sude mi.
Zbog čega da ti sude kad si nevin? Ah da, pogrešno si shvaćen…
Piše: Ozren Tošić
