Sofka Nikolić je jugoslovenska pjevačka zvijezda između dva Svjetska rata. Pjevala je narodnu pjesmu, sevdalinku, romansu. Opus joj se kretao od vašara do pariške „Olimpije“.
Malo je onih koji se sjećaju nje, još manje njene karijere. A njena karijera i popularnost munjevito je planula i zapalila srca velikog broja publike, među kojima su i bogati i poznati i ugledni. Njena otmjena pojava, drsko opijajuće pjevanje su magnetno privlačili publiku i medije. Ljudi živjeli danju za noć koju bi proveli uz Sofkinu pjesmu.
Bijeda i neimaština
Sofka Nikolić rođena je Tabakovićima nadomak Šapca 1907. godine. Majka Persa je ostavila četvero djece da bi o njima Sofka brinula. Bijeda i neimaština natjerali su je da sa 14 godina zapjeva u kafani. Pjevala je i po vašarima. Ta silina i razigranost, zdušnost njenog glasa nije ostala nezapažena. Sa 16 godina postaje poznata, a sa 19 snima svoju prvu ploču u Berlinu „Kolika je Jahorina planina“ i „Kad bi znala dilber Stano“. U Zvorniku gdje je pjevala uz orkestar Paje Nikolića za kojeg se udala odlazi u Mostar, potom u Sarajevo gdje je rodila svoju kćerku Mariolu.
U Parizu snima svoju drugu ploču. Tu neopisivu popularnost u tom vremenskom periodu je naprosto nemoguće dočarati. Pjevačica iz siromaštva i kala uranja u raskoš i bogatstvo. Uz nju i njenu pjesmu rasipala se bogatstva, raspadale obitelji, gasila preduzeća i firme. Vladari je pozivali na zabave. Zadnju paru svi bi davali za slušanje i gledanje Sofke. Na noge joj dolazili age i begovi i uživali u meraku uz pjesmu minulih vremena. Šantić je plakao kada ju je slušao dok izvodi njegovu „Eminu“.
Gostovala je po svjetskim metropolama, Parizu, Berlinu, Budimpešti, Beču, Pragu, Sofiji… Pjevala u Skadarliji gdje je vladala. Drugovala i zabavljala Tina Ujevića, Nušića, Krkleca, Stanojevića, Ćorović… A svi je slušali opijeni glasom, stasom i zveketom daira. Drhtaj daira, kako su kazivali, poput Sofkine duše. Njene popularne pjesme „Cole Manojle“, „Zone, mori Zone“, „Čuješ seko“, „Svu noć mlada“, „Ali paša na Hercegovini“…
Preselila je u Beograd gdje je njene nastupe tamošnja radio stanica prenosila u direktnom prijenosu. Zvijezda vlastitog načina izvedbe kako sevdalinke, tako i svih narodnih pjesama i romanse.
Muzikolog Carl Brent Chillton pisao je studije o Sofki. Istraživajući muziku Saša Spasojević o njoj je napisao knjigu „Dert i suze“. Snimljen je i dokumentarni film o najtraženijoj pjevačici u Evropi koja je do 33. godine starosti snimila 55 gramofonskih ploča za godinu i pol dana. U karijeri sto ploča a preko 200 pjesama.
Smrt kćerke
Upravo u tim njenim godinama njena kćerka Mariola koja je bila 16-godišnjakinja je preminula od tuberkoloze u banji Koviljači. To je katastrofalna crna tačka koja je donijela Sofkinu odluku da prekine karijeru. Prodala je vilu na Topčideru, preselila se u Bijeljinu u malenu kućicu, a na groblju Pučile sagradila monumentalnu kapelicu za svoju kćerku. Živjela je povučeno sve dok „sila zakon mijenja“ pa je ‘50. godine počela da radi po beogradskim kafanama. No, na koncu završava u staračkom domu Banje Koviljače gdje je i preminula 1982. godine. Počiva uz svoju kćerku u kripti koju je sagradila.
Fascinantnu karijeru, turbulentna životna sudbina je zasutavljena. Sofka koja je promijenila mnogima mišljenje o kafanskom pjevanju o kojem se i onda sa podrugljivim i prezirnim načinom kazivalo. Osim „Zlatne potkovice“, prestižne pariške nagrade koja joj je pripala upravo za taj žanr Sofka Nikolić se plasirala po prodajnom tiražu odmah iza Enrika Karuza, italijanskog tenora.
Bis u „Mulen ružu“
Kad god bi gostovala u Parizu francuska metropola bila je oblijepljena Sofkinim slikama. U „Mulen ružu“ poziv na bis trajao je tri sata. Stoga ne čudi udvaranje popularnih i poznatih muškaraca tog doba poput Romana Novara, Rudolfa Valentina.
Popularnija od nogometaša
Na balkanskim prostorima zainteresiranost publike za njen nastup bio je veći i posjećeniji nego na nogometnim reprezentativnim utakmicama. U beskonačno dugim redovima čekala se ulaznica koja je koštala „velike“ pare a neki su za kartu davali i dukate.
Prijateljica Žozefina Beker
Njena draga i dugogodišnja prijateljica bila je Žozefina Beker. Zadnji put ju je srela u Beogradu 1968. godine. Obje u poznijem starosnom dobu sa malo snage u odnosu kakva je bila ranije, bez razgovora osmijesima i očima su se sporazumijevale.
Mural i ulica u Bijeljini
Na zidovima bijeljinskog kina minule godine Sofka je dobila mural sa njenim likom, djelo Danijela Vujanovića. Iz poštovanja prema pjevačkoj zvijezdi koja je obilježila jedno vrijeme ljepotom, jedinstvenošću svoga glasa dobila je naziv i jedna ulica u Bijeljini.
Piše: J. DURIĆ
