Razlog za toliki uspjeh pjesme jasno se može vidjeti u podilaženju niskih (čitaj najnižih) strasti ciljane publike. Numera je namijenjena plasiranju omladini, a iako je pjeva žena, o lirskom subjektu koji je takođe žena, u pjesmi se podjednako pronalaze i momci i djevojke.
Premda pjesma obiluje orijentalnim melosom i naglašava titulu sultana, više je nego jasno da je ta titula simbol za moćnika, mafijaša, gangstera. Lirski subjekt pjesme otvoreno priznaje da je žena tog moćnika isključivo iz finansijskog interesa, te da je zaljubljena u daleko siromašnijeg momka, a da oboje rizikuju živote zbog te preljube. Prevariti mafijaša znači platiti glavom.
https://www.instagram.com/p/CCEEEwnA4fD/
Tu dolazimo do pomenutog prepoznavanja. Momci, dok slušaju ovu pjesmu sebe zamišljaju kao opjevanog sultana. Umišljaju sebi da su bogati, moćni, nemilosrdni. Djevojke pak, sebe pronalaze u liku fatalne ljepotice, koja na račun svog izgleda može da postigne sve što poželi. Koliko je sve to nakaradno – suvišno je i naglašavati.
Međutim, taj fenomen nije jedino što je nakaradno i rogobatno u ovoj pjesmi. Takav je i naslov. Svako ko drži do lijepog i pravilnog izražavanja istaći će da se ne kaže žena od sultana, već sultanova žena. Ako uzmemo u obzir činjenicu da već postoji leksema sultanija, spozanćemo svu nakaradnost te izvitoperene sintagme. Naravno, uvijek će biti i onih koji će ovom argumentu kontrirati pozivajući se na pjesničku slobodu, što je nesporno pravo svakog pjesnika ili tekstopisca.
Kada se podvuče crta, onda i ne čudi što je ova pjesma toliko popularna. Zamislite samo neki krcati šiša bar u kojem sjedi sultan do sultana, sa sultanijama sve ljepšom od ljepše, pa krenu orijentalni taktovi sa početka pjesme… Koliki delirijum i euforija tada nastaju nema potrebe opisivati. Đe me nađe…
Piše: Ozren Tošić
