Oni koji imaju, a opet su fukare u ljudima izazivaju poseban osjećaj gorčine i antipatije. Takvi ljudi najčešće su izuzetno površni i sitničavi. Toliko su gramzivi i pohlepni da žive u ubjeđenju kako šakom para mogu svakoga kupiti (jer su i sami takvi), pa ostanu u čudu kada se sretnu s nekim ko se ne da kupiti.
U svakom odnosu između karakterne, temperamentne, dostojanstvene osobe i beskrupuloznog, licemjernog beskičmenjaka u jednom trenutku nužno mora doći do sukoba. Ukoliko njihov odnos ima romantični karakter, pa su i emocije umiješane u cijelu priču, taj sukob samo postaje razorniji.
O jednom takvom odnosu i sukobu govori pjesma Aleksandre Prijović oksimoronskog naslova “Bogata sirotinja”. Oksimoron je posebna vrsta paradoksa kojim se opisuju kompleksna, iracionalna stanja. To je spoj nespojivog. Reklo bi se da su bogatstvo i siromaštvo potpuno suprotni pojmovi, da ne mogu predstavljati cjelinu. Izuzetak su oni punih novčanika, a kokuzne duše.
Numera Aleksandre Prijović kratkog je životnog vijeka. Javnosti je premijerno predstavila u prošlogodišnjem finalu “Zvezda Granda”. Autor i muzike i teksta je Dragan Brajović Braja.
Pjesmom je dočaran odnos lirskog subjekta – djevojke i jednog od tih siromašnih bogataša. Priča je u suštini vrlo jednostavna. Tipična. Bogataš nije bio vjeran u vezi, te je mislio da mu to može proći, jer je i ona (kao i sve druge) s njim samo zbog novca. Tek kada je osjetio bijes djevojke koju je prevario, shvatio je da nije sve u novcu, da ima nešto i u karakteru. Stihovi – sad mi dolaziš da moliš, a ja bih da u paklu goriš – oslikavaju njagovu spoznaju i kajanje.
Dokaz da je ona u taj odnos ušla bez predumišljaja, iskreno i uz mnogo unijetih emocija vidimo u refrenu pjesme. On je nju zabolio do kostiju. Ipak, bez obzira na toliku bol, na uludo investirane emocije, ona ostaje dostojanstvena i doslijedna. Nije mu oprostila, nije mu se svetila, nije ga proklinjala. Zaželjela mu je sve najbolje, da nađe nekog kao što je on i otišla.
Naravno da je dobro imati i u novčaniku, ali je mnogo pogubnije kokuzati u srcu i duši. Takvo siromaštvo posebno unesrećuje čovjeka. Srećom, nije potrebno mnogo za duševno bogatstvo i berićet. Malo se investira, a mnogo se vrati. Garantovano…
Piše: Ozren Tošić
