Ipak, jedan muškarac je uspio u dobroj mjeri demistifikovati ženski rod. Riječ je o piscu Eriku Greju koji je dao svoju definiciju žene, a koja glasi:
Šta god da daš ženi, ona će to uvećati. Ako joj daš spermu,ona će ti dati dijete. Ako joj daš kuću, ona će ti dati dom. Ako joj daš namirnice, ona će ti dati obrok. Ako joj daš osmijeh, ona će ti dati svoje srce. Ona umnogostručava i povećava sve što joj je dato. Stoga, ako joj daš bilo kakvo sr*nje, budi spreman primiti tonu go**na.
Isto to, samo na malo drugačiji način rečeno je i u najvećem hitu Lepe Lukić “Srce je moje violina”. Pjesma je objavljena 1989. godine na istoimenom albumu. Za stihove pjesme bili su zaduženi Tadija Dimitrijević i Miša Marković, koji je ujedno i autor kompozicije.
Riječ je o lirskoj, ljubavnoj monodrami u kojoj lirski subjekt – žena cijelu noć čeka muškarca kojeg voli. Naravno, on ne dolazi, a ona noć provodi u suzama. Iako ni na jednom mjestu nije striktno navedeno, da se naslutiti da su ona i on imali potpuno različit doživljaj njihove veze.
On je htio kratku avanturu i malo lakog uživanja, dok se ona u njihov odnos upustila s puno emocija, vjerujući da je našla ljubav svog života. Rezultat svega je da je ostala slomljenog srca.
U svojoj ispovijesti u ovoj pjesmi ona iznosi gorepomenutu istinu, poredeći svoje srce s violinom. Da je muškarac u kojeg se nesretno zaljubila prema njoj postupio s mnogo osjećaja i nježnosti ono bi proizvodilo najljepše zvuke. S obzirom da je postupio suprotno od toga, mogu se čuti samo jauci.
https://www.youtube.com/watch?v=po2XUZgOCH8
Narodna umotvorina kaže – kako siješ tako ćeš da žanješ. Isto važi i za ophođenje prema ženama. Ukoliko im pružimo malo pažnje, topline i iskrene emocije zauzvrat možemo očekivati bezgraničnu ljubav i privrženost. Ko bi rekao da je tako jednostavno. Bez ikakve potrebe su muškarci lupali glavu oko tako banalne stvari…
