Željko Krušlin tekstopisac, kompozitor i pjevač. Sinonim prekrasnih balada i lijepog, lepršavog latino ritma. Njegov autorski pečat se očitava u pjesmama kroz njegov topli interpret. Neagresivno, polako i spontano pjevajući zagolica pozornost svakog slušatelja. Potom sa silom „virusnih“ emocija otvara vrata duše. Sjetne, ljubavne teme ali i one sa bolnim momentom sve su to njegove vodilje ljubavi u latino izrazu. Sve je to dio života bez čega ne bi bilo lijepo.
Kao vino
Zato su njegove pjesme kao vino, što starije to bolje. Kažu najemitovaniji u emisijama elektronskih medija, gotovo njihov sastavni dio dugi niz godina. Komercijalnu muziku nikada nije prihvatao. A pjevao i muzicirao sa grupom „Latino“ svjetske evergrine. Zato je i uvažen u svijetu muzike i kod publike. Naročito kada se pomene bezvremenski hit „Divno je biti nekome nešto“.
Željko Krušlin rođen je 1956. godine u Gradini nadomak Virovitice. S početka osnovnog obrazovanja, tačnije u drugom razredu te ‘63. godine sa porodicom seli u Zagreb. Napuštaju dvorac Bežanec gdje su živjeli. U Zagrebu završava gimnaziju a potom i Elektrotehnički fakultet. Volio sport, slikarstvo, muziku i sve davalo sjajne rezultate. Ispunio je želju roditelja koja je glasila kako mora da ima „čvrst“ hljeb u rukama sa kvalitetnim obrazovanjem. Oni su osjetili da muzika zaokuplja njegovo interesovanje i da je postala za njega prioritetna. Sve vrijeme je muzicirao po kafanama, klubovima, raznim ugostiteljskim objektima. Obilazio čak evropske metropole kao ulični svirač.
Željko je bio naslušan muzikom sa ploča iz fonoteke njegovih roditelja. Okretao se sve više ali i fascinirao latino zvukom. Taj „vulkan“ emocija i ritmika ga je osvojila u potpunosti. Kada je snimio numeru „Divno je biti nekome nešto“ diskografski čelnici nisu prepoznali hit. Sa pjesmom „Globus“ ‘75. godine osvaja zlatni grb grada Zagreba na takmičenju amatera pjevača. To mu je otvorilo put da snimi singl „Pasaž“ koju je objavila izdavačka kuća „Suzy“. Sa osnovanom grupom „Latino“ počinje sa partijima zagrebačkog kluba „Sokol“ gdje muziciraju svjetske hitove, a onda dolazi ploča „Gdje je ljubav tu si ti“. U studentskom centru „Ritmo Loko“ uvjerio se da je to pun pogodak i muzički klik koji je ponio prisutne tako su im i otvorena vrata koncertne aktivnosti pa su godišnje uspješno odrađivali po 180 koncerata.
A prvi samostalni koncert je održao na Šalati. Krenulo mu je itekako uspješno. Maratonske turneje po gradovima sa sloganom „Vašem gradu na dar“ održavali su po dvoranama i stadionima. Već popularni Krušlin i „Latino“ snimili su i spot za svoj hit „Divno je biti nekome nešto“ u kojem je privolio prelijepe djevojke da jedna po jedna pjevaju s njim, što je bila neobičnost tog doba ali i upečatljivost. U predratnom dobu se nemilosrdno vrtio u muzičkim terminima. Uslijedio je niz albuma naslovljenih „Gdje je ljubav tu si ti“, „Žene čuvaju uspomene“, „Svaka ti čast“, „Sve najbolje“, „Dobar dan zlato moje“ ali i pravi izlete sa autorskim radom za druge pjevače. Poput Sanje Doležal kojoj je napravio „Šuti srce, šuti“, Gazde…
Njegov opus je bogat jer on je iznalazio inspiracije u životu, svom ali i gledajući i slušajući druge životne priče. Znao je upijati sve svojim umjetničkim pulsom. Svakako da Željko nije zapostaviti ni festivalske nastupe Doru, Zlatne žice Slavonije, hrvatske radijske festivale… Tradicionalno nastupao u svojoj Virovitici „Prosinac u gradu“ gdje je pravio i svoje likovne izložbe. Odmarala se „Latino“ grupa od njega ali i on od njih. Ali nikada na duži vremenski period. Vrhunski muzičari prošli su kroz „Latino bend“, no sa Željkom ih je uvijek spajala nova pjesma. Godine 2000. je bila pjesma „Ne trebam snove da te sanam“ i sve bi kretalo svojim tokom, bez promašaja. I kolege drugih žanrova privlačila je njegova muzika i tekstovi. A njemu opet izduvni ventil bili su koncertni nastupi. Kaže da bi uvijek tu pronalazio srodne duše sa kojim bi dijelio tugu i radost. Uživao u vlastitim i tuđim emocijama. Uvijek je iznalazio način na kojem bi budio tu krhku ljubav.
Supruga Iva
Bio je svjestan da su žene „otkidale“ za njim, a on ponekad znao biti samoljubiv i bahat. Iza sebe ima jedan propali brak u kom je dobio sina Filipa i drugi u kom je dobio kćerku Editu. Tu je i vanbračna kćerka, plod mladalačkog ljubavnog zanosa. Njegova druga supruga, novinarka Iva ga je preokrenula jer je jedno vrijeme zatajio sa karijerom. Opet je sve krenulo kao da nije ni stajalo, nastupi, snimanja, pjesme, brojni singlovi „Hajde odmah dođi“, „A ti sanjaj moje oči“, „Čuvaj mi gitaru“, „Buntovnik“, „Da bar vječno živimo“, „Gdje mi je pamet bila“ i na koncu album „Ljubav.com“.
I sada nastupa ali umjerenije. Neće kazati da su u pitanju godine i (ne)moć nego će kazati da se loša ekonomska situacija reflektovala i na muzičku scenu. On kaže da nije siromašan, ali da je daleko od bogatstva. Ipak, nađe se prostor za muzičke umjetnike pjesama čiji je glavni adut zvuk sa pozivom na ples, što mu daje prednost. Zaokružuje desetljeća karijere početka sa latino zvukom i koncertima i nastupima na kojim se vrlo često dešava da publika uz numeru „Divno je biti nekome nešto“ ne pleše. Jer svi uglas su jedne prilike kazali da se uz himnu ne pleše! On još uvijek traje sa svojim pjesmama koje su ostale atraktivne zbog svog umivenog teksta i ritma koji pokreće.
Slikarstvo
Hobi Željka Krušlina Kruške je slikarstvo. Sa svojih 20 radova izložio je u knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu. Kritičari i ljubitelji ove umjetničke linije kazali su da čega god se on prihvatio daje jedinstvene rezultate.
Sin košarkaš
Sin Krušlina Filip je poznati košarkaš nekada Cibone, a sada Cedevite Olimpije te reprezentativni bek šuter.
Vanbračna kćerka
Kao mladić sa 23 godine dobio je vanbračnu kćerku Ivanu, inače suprugu bivšeg fudbalera Dinama i kapitena australijske fudbalske reprezentacije Markom Vidukom. Premda je dokazano da joj je Kruška otac, on i dalje nema nikakav kontakt s njom niti sa njenom djecom.
Piše: Jasna Durić
