Ovom pjesmom Bebek nam donosi iskustvo čovjeka koji je na svojoj koži osjetio koliko boli slomljeno srce. Nesretan, ostao je očaran ljepotom fatalne žene, da bi tek nekad kasnije postao svjestan njene dvoličnosti. Pogled hladan, usne kao med, u njoj živi i vatra i led – stihovi su koji nas uvode u pjesmu, a koji dočaravaju tu njenu dvoličnost. On je upao u klopku njenih čari, koje su, simptomatično, lako uočive velikoj većini muškaraca. Međutim, uvijek postoji onaj jedan koji se naivno upusti u avanturu ne znajući da postoji samo jedan način na koji se ova saga može okončati, a to je da on ostane ogorčen, ljut, rezigniran i povrijeđen kao što nikad do tad nije bio.
Čari fatalne zavodnice su brojne i raznolike, ali sve ostaju u sjenci njenog dominantnog atributa – vrele postelje. Kad s takvom ženom završiš u krevetu, dosežeš nove nivoe užitka za koje nisi znao da postoje, pa se tvoja fasciniranost njom samo višestruko umnožava, a ti postaješ marioneta kojom se još lakše manipuliše. Nakon početnog perioda sreće, zaljubljenosti i uživanja, obavezno uslijedi period agonije i patnje, iz čega se izrodi racionalno i otrježnjujuće sagledavanje situacije.
Dojučerašnja muza tada postaje kučka nevjerna. Tada se i budi želja za osvetom – hej, da mogu vratiti je ja, var'o bih je ispod prozora – s tim što je tada kasno da se bilo šta učini.
Tražiti krivca za ovaj fenomen isključivo u nevjernoj kučki bilo bi pregrubo. Ko je kriv lirskom subjektu ove pjesme i mnogih drugih pjesama što nije vidio ono što mnogi drugi vide bez ikakvih problema? Kasnije je lako proklinjati nevjernu kučku…
Prirodan je proces da postoje lovci i lovine. Isto tako postoje zavodnici i zavedeni, osvajači i osvojeni, promućurni i naivni. Prije ili kasnije, kada vas sudbina ostavi slomljenog srca, ne proklinjite je. To je život, moralo je biti tako. Neka prvi baci kamen ko nije bio zaljubljen u kučku…
