Mnogi pri pomeni Sulejmana Ramadana Ramčeta kažu „a onaj kralj romske pjesme“ a Ramče zapravo nije pjevao isključivo tradicionalnu romsku pjesmu. On je pjevao i tursku, indijsku, grčku, špansku muziku. I to sve u originalu. Pjevao je orijentalnu muziku a na svakom snimku se osjeti snažno prisustvo romskog štiha. Kao svestran muzičar i umjetnik interpretirao je prepoznatljivim vokalom. Sa neopisivom toplinom, mehkoćom, srčanošću, pomalo promuklim glasom. U riznici njegovih pjesama nemali je broj hit kompozicija.
Turski jezik
Sulejman Ramadan Ramče rođen je 1939. godine u Skoplju gdje je uz višebrojnu obitelj odrastao u romskoj mahali „Stara topana“. Sa nepunih sedam godina doselio je u Sarajevo gdje je otac Demir još od 1929. godine radio kako bi odhranio svoju djecu. Čistio je cipele, nosajući sanduk sa opremom. A njegov sin Sulejman bi ga često zamijenio udarajući u sanduk četkama. Volio je udaraljke. Tarabuk naročito, jer je u njegovoj mahali to bio najzastupljeniji instrument. Prisjećao se da mu je otac još kao malom dječarcu napravio tarabuk od konzerve na čije stranice je zategao platno po kojem bi on vješto udarao prstićima.
U Sarajevu ga je otac Demir obradovao kad mu je kupio bubnjeve po kojima je on udarao na početku nevješto. Za deset godina vježbanja Ramče je postao jedan od vrsnih bubnjara ali i neuporedivih tarabukista. Dvanaest godina je imao kada se prihvatio kafanske svirke. Svirao je a ponekad i pjevao tercu (drugi glas) pjevačima. Svirati je jedno, a pjevanje nešto drugo. E to drugo njega je bilo sram. Izbjegavao je, a onda počeo pjevati 1968. godine na nagovor kolega. Španske pjesme tako je interpretirao da je mogao stati na ravan Gipsy Kingsima, a turskog pjevača Ibrahima Tatlisa je naprosto obožavao.
Pjevao je i njegov repertoar a u kući sa suprugom Halimom, djecom Denisom i Ahmedom, kćerkom Kevserom komunicirao na turskom jeziku. Njegovi hitovi poput pjesama „Želio bih otac biti“, „Alma ti si moja“, „Esma, Esma“, „Hej, crna golubice“, „Elizabet“, „Pijmo mi jutra sviću“ i još pregršt pjesama otvorile su mu mogućnost za sjajne koncertne nastupe diljem bivše države i svijeta. Za svoj rad i doprinos muzici dobio je veliki broj priznanja i nagrada. Čak i diskografske statue za dobar prodajni tiraž, estradnu nagradu bivše države… U slobodno vrijeme volio je ribariti, često bi sa braćom i prijateljima odlazio na Jablaničko jezero gdje bi kampovali a on imao svu moguću opremu od čamca, šatora i svega ostalog ali ne radi ribe, već radi ćeifa uz vodu.
Nakon dvije organizovane manifestacije Bal Roma Miralem Mićo Čampara, čuveni kafanski pjevač iz tog vremena tu ulogu prepustio je Ramčetu. To je ovaj organizirao na maksimalno profesionalan način, zapravo to su bili spektakli na državnom nivou. U Skenderiji, hotelima, velikim restoranskim prostorima… Okupio bi veliki broj velikih pjevačkih imena pa i on bi sam nastupio uz plesni ansambl koji bi ga pratio u narodnim nošnjama. Veliki broj posjetitelja bi se okupio na tom mjestu i uvijek se tražila karta više za tu zabavu. Birale su se i najljepše Romkinje. A onda ‘87. godine odustao od projekta.
„Famozna“ penzija
Teška ratna vremena su i njemu uzrokovala stresne momente koji su mu donijeli i bolest i nove probleme finansijske prirode. Dugo je „ganjao“ penziju. A po nepisanom pravilu života sve ide glatko kada si popularan i viđen, onog momenta kada padneš u „rascijep“ nikoga od pomoći. Dostojanstveno je sve trpio i na kraju dobio tu „famoznu“ penziju. Ramče, čovjek sa nevjerovatno gospodskim manirima, rječit ali i tih. Tako tiho je i otišao iz svog šehera gdje je dušom i tijelom pripadao. Ispraćen je na Grlića brdu čovjek malim rastom a veliki umjetnik, kako reče Muharem Serbezovski.
Nakon održavanja manifestacije Bal Roma u hotelu Evropi 1987. godine sedam dana kasnije na vrata Ramčetovog doma došla je policija. Tražili su da krene s njima na ispitivanje. Osuđen je tri mjeseca zatvora jer je navodno govorio neke ružne rečenice vezane za Tita i tadašnji poredak. A nije! Napakovali mu ljudi iz ljubomore. Ipak, on tu kaznu nikad nije odležao.
Kišobran za Ramčeta i porodicu
Kad se jedne godine iz Amerike vraćao Rizo Hamidović sa bendom „Olimpic“ kupio je ogromni kišobran nalik suncobranu. Pitali ga muzičari šta će mu to, a on u svom šeretskom i šaljivom stilu kazao za Ramčeta i porodicu. Upravo je tako Ramče doživio Rizin poklon koji mu je stigao poštom.
S pet godina svirao sa Esmom
Sa svega pet godina udaranja u improvizirani tarabuk Ramčeta su zapazili Esma Redžepova i njen suprug Steva. Izmolili su Demira da pusti malog da ide s njima na koncerte uz novčanu naknadu. A Ramče jedva izdržao jednu godinu lupanja u tarabuk i igranja oko Esme.
Zahvalan Hariju
Nakon pet godina apstiniranja od muzičke scene Ramčeta je pozvao Hari Varešanović za gosta a svom koncertu u Zetri. Sve do smrti kazivao je da mu je to jedan od značajnijih momenata u životu. No, nije izbjegao kazati da je prvi put pred prepunom Zetru osjetio nevjerovatnu tremu koju niko nije primjetio.
