Dio najljepših pjesama zabilježenih u riznici starih sevdalinki snimila je i otpjevala Nada Mamula. Sve je zabilježeno na njena dva albuma, brojnim singlicama i audio snimcima. Pjesme u kojima osim vrhunske, prave izvedbe izvornog melosa nude zdušni merak i ljepotu emocije. Interpretatorka dostojanstvenog stava i velikog srca oduvijek je uživala u respektu kakvim se ljudi ophode prema istinskim doajenima. Nadin upečatljivi alt obilježio je jedan vremenski period njenog aktivnog djelovanja a ostao da živi u narodu do danas.
Nada Vukičević rođena je u Beogradu 1927. godine. U sevdalinci uživala odmalena. Slušala i upijala svaki uzdah omiljene u to doba popularne pjevačice Vuke Šerović. Uspjela doći do radio Beograda gdje je uz pratnju Voje Trifunovića snimila nekoliko sevdalinki ostavljajući utisak dobre pjevačice. Ona je bukvalno imala urođenu srž sevdaha i tako ga ispjevavala na najkorektniji način. Roditelji su bili protiv njenog bavljenja muzikom, tako da se sa 22 godine zaljubila i stupila u brak sa Nikolom Mamulom, željezničkim službenikom.
Njih dvoje zajedno odlaze u Sarajevo jer je opis njegovog posla to zahtijevao a ona se odmah prijavila na audiciju radio Sarajeva. Otpjevala „Gdje si dušo, gdje si rano“, „Sitna kiša sipila“, „Jedva čekam da nedjelja dođe“ i sve u žiriju ostavila u čudu. U čudu od ljepote a i od utiska da je njena izvedba nalik rođenoj izvedbi. Jozo Penava je podučavao nekim finesama izvorne pjesme da bi tih 50-tih godina stala uz rame Zori, Zaimu, Zumri Mulalić, Miletu Petroviću a kasnije i Himzi, Zehri, Safetu, Bebi… Snimila je i prvu pjesmu „Ah meraka u večeri rane“ uz orkestar Radio Sarajeva. Zavolio je šeher i narod u njemu jer Nadino pjevanje je bilo savršeno.
60-tih, 70-tih i 80-tih postala je popularna, obilazila gradove bivše Jugoslavije, Evrope, Australije, Afrike, Amerike prenoseći tadašnjim iseljenicima dio zavičaja.
Prvu narodnu pjesmu za nijasnu moderniju od sevdaha snimila je sa Safetom Isovićem „Oj Safete, Sajo“. Pa i pjesme „Bolujem ti majko“, „Malo ja, malo ti“, pa pjesma „Smederevo grade od davnina“, „Beograde grade“, „Čudna jada od Mostara grada“, „Bosanka sam“, „Moj Mostaru, moj beharu“, „Moščanice vodo plemenita“… Pjevala Titu i Jovanki jer tada su to mogli samo najbolji. Ona, Zaim, Šerbo, Radmila… Svaku pjesmu koju je snimila okrunjena je njenom iskrenom ljubavlju prema tom žanru. Oko dvije stotine arhvskih snimaka je ostavila u amanet radio stanicama Balkana.
Nada je doživjela veliku popularnost i slavu, ugled i vrhunske ocjene muzičkih kritičara tog doba pa je tako i nagrađivana brojnim laureatima. Titula najbolje pjevačice izvorne i narodne pjesme je nešto posebno za nju. Uprkos pomenutoj činjenici o njenoj popularnosti ona je i dalje ostala skromna i prizemna persona. Kada je 1985. godine ostala bez supruga sa kojim je preživjela prelijepih 35 godina braka povukla se sa muzičke scene. Posljednji nastup Nada je održala u Domu mladih i na koncertu posvećenom Jozi Penavi. Oprostila se i dostojanstveno napustila muziku. Uvukla se u životnu prazninu. Odselila u rodni Beograd u porodičnu kuću.
Kao najteži udarac isticala je bio je rat u Bosni i Hercegovini. Živjela je, prema njenom emotivnom kazivanju, od uspomena i pričala sama sa slikama počasna građanka šehera. Nije krila da je sretna sa onim što je postigla u karijeri, nije joj trebalo, čini se, ništa nego da je pamte po njenim pjesmama. Preminula je 2001. godine i po vlastitoj želji sahranjena na Novom groblju u Beogradu uz svoju porodicu. Nažalost, svi mediji su tako odlazak tako važne i velike muzičke legende šturim i skromnim objavama ispratili.
Jedan od najuticajnijih britanskih muzičkih novinara i kritičara je otkrio mnoga čuvena svjetska, muzička imena. Charli Gillet preslušao je album Antologija bh. sevdaha koji je, uzgred rečeno, izbacila „Croatia Records Roots Music“ i tom prilikom je čuo izvedbu pjesme „Omer beže“ Nade Mamule. Svrstao je na ljestvicu World Music Scene čak ispred Boba Marlija i kazao da je slušajući njenu interpretaciju se osjećao nevjerovatno uzvišeno uz brže otkucaje srca.
Sjetno, gotovo pa bolno Nada Mamula je dočarala kroz pjesmu „Pjevam i tugujem“ ono što joj ništa u životu nije moglo nadomjestiti. Žal za majčinstvom. Želju za djetetom koji nije mogla da ima. Istu pjesmu presnimila je i Lepa Lukić.
Dragiša Nedović je za Nadu napisao pjesmu „Pluća su mi bolna“ koju je kasnije i Zaim presnimio. Mnogi su se bolesnici oboljeli identifikovali sa riječima pjesme pa pokušavali i suicid. Tada je Tito zabranio javno izvođenje te pjesme. Nakon deset godina embarga na Brijunima je Jovanka naručila Nadi tu pjesmu koja je od tog momenta ponovo oživjela.
Rijetko ko je tih 50-tih imao vlastiti radio aparat. Zato su na banderama bili okačeni zvučnici sa kojih se čuo radio program. Kada bi najavili Nadu i Zaima invazija ljudi okruživalo bi ulične stubove bez daha slušajući svoje pjevačke miljenike.