Inovativna muzika Adija Lukovca smještena je u memoriji svih onih koji cijene autentično muzičko nasljeđe. A on je ostavio mnogo toga iza sebe. Originalne autorske radove koji su ujedno i preteča razvoja elektronske i moderne muzike. Adi je bio nevjerovatan talenat, muzički znalac koji je stvarao spoj izvornog i elektronskog zvuka. Taj „elektroambijent etna“ je u poratnom periodu zapravo otvorio puteve mnogim bendovima „elektroncima“, DJ-evima. Niko tako znalački osjećajno i zdušno ne umije skrojiti pitko djelo u koje su svoje mjesto našli i etno motiv i elektronski zvuk. Stoga je i Lukovac i njegov autorski rad postojan poput spomenika njegove veličine.
Oko i uho
Adi Lukovac rođen je 1970. u Sarajevu u kojem je rastao, školovao se i završio Višu turističko-ugostiteljsku školu. Upisao Filozofiju, potom Ekonomiju ali nikada nije okončao univerzitetske studije. Ali zato je u muzici postigao više od svega. Njegovi počeci vezani su za grupu „Boss line“ sa kojima je započeo eksperimentalni rad i snimanje. U ratnom periodu često je bio u klubu „Obala“ gdje se okupljala raja iz muzike. Uradio je i demo snimke za kasetu no rat ih je razdvojio. U poratnom periodu dok se grad „liječio“ i obnavljao ratne rane Adi je neumorno radio i stvarao. Stvarao muziku sa više muzičkih stilova elektronskim zvukom a da je sve zvučalo taman. Nigdje ni viška ni manjka. Neizreciva ljepota zvuka važnosti i vrijedosti.
On je revitalizirao muzičku scenu našeg podneblja pa i šire.
Talentirani muzičar i autor je odvažno etno ambijent dočaravao sazom i napjevom. Adi je sa bendom „Ornamenti“ uvrštavao i klasičnu muziku. Komponovao, nastupao sa novom energijom i atmosferom. Objavio albume „Pomirenje“ 1999. i „Fluid“ 2001. pojavljivao se na prestižnim festivalima, stajao na sceni sa svjetski poznatim muzičkim imenima. Značajan trag ostavio je Adi Lukovac i kinematografiji sa muzikom za filmove „Put na mjesec“ Srđana Vuletića, „Sindrom“ Ines Tanović, „Tvrđava“ Sulejmana Kupusovića, „Remake“ Dine Mustafića. Upravo iz tog filma je objavljena i zbirka remiksovanih filmskih tema. Tu su i pjesme „Lažni sjaj“, „Molitva“, „Na dan naše smrti“, „Tako prazan“, „Odlazak“, „List“, „Expline“, „Istihare“ sa Eminom Zečaj.
Svojom kreacijom, inspiracijom i nepresušnim idejama ostavio je vrijednost budućim generacijama koji su prepoznali svjetski muzički kritičari. Za talijansko tržište potpisao je ugovor za album „Fluid“ sa najjačom svjetskom diskografijom „EMI music“. Na koncu su on i ornamentalci završili na MTV-iju. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Stvaralac koji je beskompromisno vjerovao u ono što radi. Njegov pravac nije uvažavao kalkulacije. Adi je osjećao muziku drugačije i autorski i produkcijski. Imao i oko i uho kao rijetko ko. Sve je morao biti na svom mjestu a opet sa dosta ljepote i duše. Muzičari su itekako cijenili njega i njegov opus.
Ostala praznina
Svima je zapravo teško pala vijest o pogibiji Adija Lukovca 2001 u saobraćajnoj nesreći kod Blažuja, 18 juna na isti datum kada je preminuo i Davorin Popović. Teške povrede bile su jače od njegovih 36 godina. Prekinut je put umjetniku koji je mogao svojim radom i talentom stati na crtu svjetskim muzičarima tog doba. Iza ovog muzičkog genijalca, kako kažu, nije ostala praznina jer njegov rad i danas je „taze“ kao da je juče nastao.
Merlin više ne izvodi pjesmu „Sam“
Dino Merlin je itekako poštovao rad Adija Lukovca. To je javno kazivao sugerišući medijima da obrate pažnju na tog muzičkog stvaraoca. A upravo on je producirao njegov album „Sredinom“. Na Koševu se pojavio 2000. sa Dinom izvodeći numeru „Sam“. Poslije je Dino kazao „ja ovu pjesmu nikad neću pjevati bez tebe! Sam!“
„Posljednji pozdrav Adiju Lukovcu“
U januaru tekuće godine u Historijskom muzeju izveden je performans pod nazivom „Posljednji pozdrav Adiju Lukovcu“. Tom prilikom je izveden performans njegovog opusa i kako je kazala Smirna Kulenović ovaj event nije slučajno održan u pomenutom prostoru. On ima svoju simboliku jer Lukovac je ostavio neizbrisiv pečat u istoriji bh. muzičke scene. Učešće su zauzeli i mnogi muzički umjetnici, DJ-evi i sarajevski elektronci.
Posebno mjesto u historiji bh. muzike
Sayid Rezić i Adi Herić svoj album od osam kompozicija posvetili s Adiju i njegovom djelu. Prvom i najboljem stvaraocu moderne elektronske muzike koji nikada ne smije biti zaboravljen, kazali su oni. Zaslužuje posebno mjesto u istoriji domaće muzike.
Fondacija sa njegovim imenom i prezimenom
Iza Adija ostalo je deset pjesama urađenih za album a neke od njih nisu završene. Adijeva porodica se složila da se objave a od prihoda da se pokrene fondacija sa njegovim imenom i prezimenom.