Neponovljivi umjetnik Arsen Dedić pisao je pjesme, komponovao, pjevao i izvodio. Stvarao bogato umjetničko nasljeđe za sve generacije. Kantautorske numere, pjesme za djecu, dalmatinske klape, filmsku muziku, za kolege izvođače… Svoju darovitost iskazao na poseban način kakav je i sam bio. Najveći dio svog opusa posvetio je pozorištu, filmu i odabranim TV serijama. Njegove duboke misli i talenat bilo da je iskazivao u svojim djelima tugu, ljubav, tragediju, sreću… polovile su u nevjerovatnoj emotivnoj snazi.
Odmjeren i topao
Arsen šarmantni, topao, odmjeren ali i običan čovjek dostojanstveno je upravljao vlastitim životom i radom. Činio sve nenametljivo. U principu nije volio pretjerano ni reflektore ni scenske nastupe. Suzdržavao se čak i od skupova. Jednostavno, kao da je ta njegova posebnost njemu samom bila teret.
Arsen Dedić je rođen u Šibeniku 1938. godine. Dijete je iz mješovitog braka. Majke katolkinje i oca pravoslavca. Živjeli su u radničkoj četvrti. Dosta rano je osjetio teško breme života. Ipak, želja da svira flautu mu je ispunjena. Činio je to s gradskim vatrogasnim orkestrom u 13. godini a sa 15 je već muzicirao u pozorišnom orkestru.
Volio košarku, volio slikanje. A pod pseudonimom već tada objavljivao pjesme i ostale radove. Pravo je upisao u Zagrebu, ali se vrlo brzo prebacio na Muzičku akademiju u Gracu. Školovao se bez stipendije, bez krova nad glavom, bez mogućnosti na kredit. Već 1950. počinje da stvara klasičnu muziku i dalmatinske pjesme. Postaje član VIS-a „Sirynx“ a za kvartet „Melos“ je prepjevavao strane hitove. Prvi je bio „Sa okusom soli“ Serđa Endriga a od tada su postali istinski prijatelji, saradnici pa i nastupali skupa. Arsen je izuzetno cijenio djela Tina Ujevića.
Mada ga nikad nije upoznao i to mu je mnogo bilo žao. Na njegovoj prvoj ploči i u knjizi „Brod u boci“ našla se i pjesma „Ne daj se Ines“ najtiražnija pjesma tog vremena. Singl sa pjesmama „Zapleši twist“, „Rođena za mene“ se na tržištu pojavljuje ‘62. A godinu kasnije na Splitskom festivalu pjeva „Onaj dan“. Na istom festivalu je ‘65. pjevao pjesmu „Stara cura“ koja je naišla na medijski linč jer se tobože rugao starim curama i ženama. Redale su se singlice, njih 12. Isto toliko muzike za film, 30 festivalskih nastupa i 16 albuma je štampano osim kompilacija ispod kojih se potpisuje Arsen. Izdvojiti je naprosto teško nešto posebno od svega što je stvorio a da bude pravedno. No, eto mi ćemo šturo navesti pjesme „Kad bi svi ljudi na svijetu“, „Dušo moja“, „O, mladosti“, „Gabrijela“, „Milena“, „Hvala ti“, „Loše vino“, „Modra rijeka“, „Sve što znaš o meni“, „Otkako te ne volim“, „Odlazak“, „Ratni profiteri“, „Čovjek kao ja“…
Privatno, Arsen je iz prvog braka sa Vesnom Matoš imao kćerku Sandru, a drugi brak je sklopio ‘73. sa Gabi Novak. Kada su se upoznali bili su drugari, saradnici a onda se probudila strast neraskidiva, iskrena i nježna ljubav. Nakon što su dobili sina Matiju tek onda su se vjenčali. A bili su skupa od ‘58. U tom periodu su izgubili prvo dijete. Arsen je dobio unuke Emu i Unu koje je obožavao. Istina da ga je bila reputacija ženskaroša pa su ga povezivali sa glumicama, manekenkama, pjevačicama, a on mršav, loše obučen i ne previše lijep i veseo. Pa ipak gdje god bi se okrenuo pratile bi ga ovacije. Bio je voljen i cijenjen od bližnjih, prijatelja i fanova.
Živio uspravno
Zadnji koncert imao je u ljeto 2015. naslovljen „Amadeo“. Već tada je bio narušenog zdravlja, transplantirana mu je jetra u Padovi. To je bila godina kada je padom slomio kuk, završio u bolnici i dobio sepsu. I baš dok je ležao u bolnici stigla mu je vijest da je njegov album iz ‘69. „Čovjek kao ja“ uvršten u fondus njujorškog Muzeja savremene umjetnosti MoMA. Uživao je u penziji istaknutog umjetnika koja je iznosila „nevjerovatnih“ 1.009 kuna ili ti 260 maraka. Nije negodovao, mrzio je svaki vid transparentnosti. Često bi kazao „toliko mi je prepun život da nema više mjesta za mene. A bilo je života i previše. Gora smrt od smrti je ona od stida i srama“. Preminuo je krajem 2015. Pokopan uz sve počasti na Mirogoju čovjek koji je živio uspravno.
Esplanada druga kuća
Arsenova druga kuća bio je hotel „Esplanada“ u kojoj je 40 godina imao svoje mjesto. Volio je tu sjediti jer mu niko ne bi prilazio onako nasumice i pitao sjećaš se ti mene. To je mjesto, kazao je jednom Arsen, na kojem se sastaje i rastaje Evropa i Balkan.
Religijski motivi
Neko ko nije umio prepoznati pjesničku riječ i tumačiti je na pravi način otpustio ga je sa mjesta saradnika Radio Zagreba sa funkcije koju je obnašao od ‘59. do ‘64. uz objašnjenje da u svojim pjesmama koristi religijske motive.
„Odlazak“ za sprovode
Kada mu je uručeno priznanje za uspješan rad na filmu Arsen je kroz svoj prepoznatljiv humor kazao da mu niko nije nadoknadio autorska prava za pjesmu „Odlazak“ a ona je na top listi izvođenja na sprovodima izvedena najčešće.
Montenovo prijateljstvo
Jedne prilike Kemal Monteno ga je upitao da li mu je poznato da Aznavur ne zna note. I nastavio „ko svira notalno, propao je totalno“. A na to je Arsen kazao „pa ja spadam među te“.