Apsurd tog fenomena dočaran je duetom “Crni snijeg” koji su otpjevali Hanka Paldum i Hari Mata Hari. Pjesma je objavljena 1999. godine na Hankinom albumu “Nek’ je od srca”. Potpisnik stihova je Marina Tucaković, dok je Hari Varešanović bio zadužen za muziku i aranžman.
Sam naslov pjesme govori nam da je riječ o naizgled nemogućoj pojavi, spoju nespojivog, jer smo imali prilku vidjeti crni snijeg koji je prekrio Sibir početkom godine. Time teza o pomenutoj zabludi biva potvrđena. Međutim, ukoliko povjerujemo u priču o nespojivom i nemogćem, bićemo uvučeni u ljubavnu priču jednog disfunkcionalnog para, koji je jako dugo opstajao po principu – ne mogu s tobom, ne mogu bez tebe. Cijela pjesma protkana je tim osjećanjem. Nesretni par uložio je godine u vezu iz koje, na kraju, nisu izvukli ništa. Zbog toga oksimoron crni snijeg, osim što dočarava spoj nespojivog, jer vidimo da oni očigledno nisu bili jedno za drugo, tj. nisu bili spojivi, stoji i kao simbol apokaliptičnosti, tragedije i poraza.
Njihova agonija je trajala godinama. Za svo to vrijeme njima sunce nije sinulo, već ih je zatrpavao crni snijeg. Oni su se borili, trudili, žrtvovali, te spoznali uzaludnost takvih postupaka. Da bi me na kraju ostavio ti – pjeva akterka ove ljubavne tragedije i dočarava onu pomenutu naknadnu pamet.
Zar je baš sedam godina poraza, izadaja i predaja moralo da prođe, da bi shvatili da nisu jedno za drugo? Naknadna pamet je, osim rezignacije dovela i do mržnje. Neka pokriva s tobom propale dane, da trag ne ostane – kazuju nam stihovi, donoseći taj osjećaj mržnje.
Kako to obično biva, refren zauzima ključno mjesto u pjesmi. Takav je slučaj i sa ovim duetom. On donosi potresne stihove – al’ znam nešto drugo plaši me, možda ću preživjeti – koji nam kazuju koliko je zapravo ova situacija depresivna. Za jednu bržu pjesmu razdraganog ritma njena tematika je krajnje nesvakidašnja.
U trenucima kada pomislilmo da nas je okružilo svo crnilo ovog svijeta, valjalo bi ostati otvorenog uma i ne biti zatečen, jer nas možda okruži bukvalno, sibirsko crnilo…