Među deset najznačajnijih jugoslovenskih i hrvatskih muzičkih stvaralaca sija i zvijezda velikana Đele Jusića. Kompozitor, muzičar, dirigent sa vlastitim stilskim izrazom koji je dao specifičnost muzičkoj umjetnosti našeg podneblja. Avangardni, suptilni i šarmantni gospodin uvijek sa lulom u ustima podario je balkanskoj muzici veliku vrijednost. U svojim kompozicijama oslikao je stanje vlastite duše u svakom svom djelu koje će živjeti samostalne, nalik narodnim. Đelin opus je neponovljiva genijalnost. Kroz svako njegovo djelo provlači se nadahnutost mediteranskom tradicijom.
Teška vremena
Korijeni Đele Jusića posežu iz Bosne, tačnije iz sela Duge kod Prijedora. Upravo odatle je njegov otac Arif i majka Emina, Mostarka. U Dubrovnik je ova begovska porodica doselila 1927. godine, gdje se Đelo rodio ‘39. godine. Teško je nakon rata živjela nekada bogata porodica. A niko se nije žalio! Đelo je odmalena volio fudbal i postizao vrijedne rezultate u tom sportu. No, umjetnost je bila ispred svega. Gluma, muzika i scena. Od 11. godine je svirao gitaru. Usavršavao svoje znanje koje ga je vremenom uvlačilo pod okrilje srži kvalitetne i drugačije muzike. Poseban stil kada pominjemo i zabavnu, ozbiljnu orkestralnu, filmsku muziku, balet, mjuzikl, oratorij… U početku je vješto prevodio na naš jezik strane hitove. Muzicirao i davao im svoj štih. Osnovao ‘61. Dubrovačke trubadure sa kojima je proputovao cijeli svijet. Imao provilegiju da se sretne sa poznatim ličnostima poput Sinatre, Aznavura, Rolingstonsa, Bitlsa…
Komponovao pjesme za svoj bend, najpoznatiji sastav tog vremena ostavljajući im pečat neprevaziđenosti. Njihov vrhovni „trubadur“ Đelo komponovao je i za druge pjevače: Terezu, Olivera, Ibricu, Lasića, Hrnjića, Pattijeru… Stvarao za njih bezvremenske hitove. Komponovao festivalske numere, nebrojeno puta nagrađivane. Dirigovao dubrovačkim revijskim simfonijskim orkestrom. To činio i na scenama diljem Evrope. Od ‘62. je uporedo sa svim obavezama prema muzici osnovao i vodio dječiji hor „Mali raspjevani Dubrovnik“. I tako 50 ljeta kroz koje su prošle generacije. Sa njima je ugošćen ‘92. godine u Vatikanu kod Sv. Oca Ivana Pavla Drugog. Obnašao dužnost predsjednika Udruženja estradnih umjetnika i sekretara Međunarodnog dječijeg festivala. A nizao biserje muzičke vrijednosti. U svom opusu broji hiljadu žanrovski različitih djela koja su utisnuta na 80 LP-a i na desetine CD-ova. Sve što je činio okrunjeno je platinom i zlatom. Nagrađivan zlatnim arenama, zlatnim prstenom, Porinom, nagradom „Ivan Zajec“, nagradama za životno djelo, diskografska priznanja iz zemlje i inostranstva.
U Zagrebu je boravio 15 godina, sve do 1990. kada se vratio u Dubrovnik. Preživljavao teška i paklena vremena sa svojim sugrađanima. Bio aktivan, pomagao sirotinju a mogao je kao svjetski priznat umjetnik otići gdje je poželio. A da li je dobio čvrsto i dovoljno hvala od grada osim odličja „Reda Danice“ sa likom Marka Marulića? Valjda nije i to ga je boljelo. Vratio se u Zagreb gdje je boravio u domu staraca nakon što mu je dijagnosticirano teško oboljenje. Preminuo je 31. maja tekuće godine. Iskreno su potišteni njegovi bližnji kao i odani prijatelji, sugrađani i svi oni koji su znali da ih je napustio onaj ko je živio sa muzikom a darovao je narodu na pravi način.
Begovski maniri
Nakon komemoracije u Zagrebu 6. juna u dvorani krematorija na zagrebačkom groblju Mirogoj sa suzama, bolom odavali su mu posljednju počast gotovo svi predstavnici hrvatske estrade. Njegov pepeo sa urnom pokopan je na porodičnom groblju u Dubrovniku. To je bio Đelin amanet ostavljen porodici i Bošnjačkoj akademiji nauka i umjetnosti čiji je bio član. Neponovljivi gospodin begovskih manira, čista obraza okupan umjetnošću ponio je sa sobom dio svoga Dubrovnika. Ostalo je prazno mjesto na Stradunu koji je zvao svojim dnevnim boravkom Đelo Jusić, zvučni identitet svoga grada.
Djeca i unučad
Najmilija životna nagrada Đeli Jusiću, kako je kazivao, su njegov sin Đelo jr., kćerke Dubravka, Milva i njegovih šestero unučadi. Sa pjesmom „Lula starog kapetana“ preko FB se oprostio od svog voljenog oca njegov sin Đelo dodavši da nisu još mnogo toga rekli jedno drugom.
Osude zbog mjuzikla „Dundo Maroje“
Kada je ‘72. godine napravio mjuzikl „Dundo Maroje“ osuta je „paljba“ od strane Jagode Martinović, kritičarke historije umjetnosti. A nakon izvedbe istog djela u Lenjingradu ispraćene ovacijama, Đelo je uz oprost poslao razglednicu Jagodi. Pomenuti mjuzikl izveden je preko pet stotina puta.
Srebrenički Inferno
Baletnu predstavu „Katarina-bosanska kraljica“ Đelo je komponovao 2012. godine. A iste godine i srebrenički Inferno uz saradnju sa Đemaludinom Latićem. Pisao ga je, kaže, i nije se digao dok nije završio. Kutarisao sam, veli on, kako je govorila njegova mati i odlazio dva puta u Srebrenicu. Htio sam da dokažem svojim očima da vjeruju u pretužnu stvarnost koju vide.
Tereza: Trga me u grudima
Sućut porodici izjavila je Kolinda Grabar Kitarović, predsjednik hrvatskog Sabora Jandroković, predsjednik Vlade Andrej Plenković… Svi su uz riječi hvale o liku i djelu Đele Jusića se opraštali od njega, no njegova prijateljica Tereza koja ga je pazila do zadnjeg trena kazala je:
-Sva težina ovog svijeta legla je na mene, kao da po drugi put odlazi moj brat. Trga me u grudima – kroz suze je rekla.