Ona priča svoje priče caru Šahrijahu koji je zamrzio cijeli ženski rod, te svaku noć u svoju palatu dovodio po jednu novu djevicu za ženu, koju bi jutrom ubijao. Šahrijah je mrzio žene zbog prevare koju mu je nanijela njegova supruga sa robom. Šeherzada se svojom voljom prijavila da ode kralju, te započela svoju priču, koju bi, zorom, prekidala na najzanimljivijem mjestu, tako da bi svaki put car odgodio njenu smrt da bi čuo kraj priče. To je trajalo hiljadu i jednu noć. U tom periodu ona je uticala na kralja, njegovo ponašanje i razmišljanje i rodila mu tri sina. Nakon toga kralj ju je ostavio u životu i učinio je svojom stalnom saputnicom.
Šeherzadu je opjevao i Esad Plavi u istoimenoj pjesmi koju je objavio 1994. godine na albumu “Daš ne daš”. Riječ je o tradicionalnoj, narodnoj pjesmi, tako da joj je autor nepoznat. Narativ iz priče je na sličan način prožet i u pjesmi. I ovdje je u fokusu Šeherzadin odnos sa vladarom (sultanom), s tom razlikom što je ona od njega pobjegla. Zaljubljena u drugog čovjeka ona nije željela pripadati sultanovom haremu. Sultan, s druge strane, zaluđen njenom ljepotom nije uspio zaborav na nju pronaći u mnogobrojnim drugim ženama, te je i carstvo bio spreman žrtvovati, samo da mu se vati.
Međutim, da pjesma ne odudara u potpunosti od “Priča iz hiljadu i jedne noći” pokazuje Šeherzadin postupak suočavanja sa sultanom. Oduševljen njenim postupkom, sultan joj oprašta bijeg i daje potpunu slobodu da ide s voljenim čovjekom. Time je pokazano da nikakva sila i moć, bilo kojeg carstva i vladara, ne može prevagnuti pred silom ljubavi.
https://www.youtube.com/watch?v=R133yb0CAlA
Znate kako kažu – muškarac je glava, ali žena je vrat koji okreće glavu. Tek kad te činjenice postane svjestan, muškarac shvati koliko su, iako krhka stvorenja, žene zapravo snažne. Tada ženama posvećujemo umjetnička djela. Tada civilizaciji u amanet ostavljamo vrijednosti koje nas uče kako da budemo bolji. Kao što nas je to Šeherzada naučila…
