Legendarni pjevač i kompozitor zabavne muzike Slobodan Boba Stefanović bio je po mnogo čemu poseban u muzici. Svestran umjetnik i romantik. Svojim baršunastim i toplim glasom donosio je pjesme na moderan način i samim tim pridobio simpatije svih generacija. Uz to rijetko dobar šoumen tog doba što ga je dodatno svrstavalo među najinteresantnija pjevačka imena. Vječni dječak zabavne muzike, tako su ga zvale kolege kojima je bio uzor.
Boba Stefanović rođen je 1946. godine u Beogradu gdje se i školovao. Volio muziku svim svojim bićem, tako da je uspio da nauči svirati nekoliko instrumenata bez stručne pomoći. Bio je samouk. Sam pisao i komponovao pjesme. Od ‘58. bio je stalni član amaterskog pozorišta. Sa svega 15 godina počeo je profesionalno muzicirati kada i nastaje hit pjesma „Čudne devojke“, prva zlatna ploča. Tada se pojavljuje i u filmu „Lajanje na zvezde“ kada nastaje početak njegovog uspjeha. Čega bi se god dotakao davalo bi vrhunske rezultate. Sa VIS-om Zlatni dječaci ‘62. godine prvo je svirao a potom i pjevao. Onda nastaje saradnja sa grupom „Džezabel“, kasnije nazvanom „Lokice“.
Bobin festivalski opus je itekako bogat. Učestvovao je na Beogradskom proljeću ‘68. čak 11 puta. Godine 1970. je osvojio prvo mjesto. A onda po nekoliko puta na Opatijskom, Splitskom festivalu, Hit paradi, Vaš šlager sezone… Iz Bugarske je donio prvu nagradu zlatnog orfeja, iz Rumunije zlatnog jelena. Pojavljuje se u filmovima „Ljepota poroka“, serijalima „Čast mi je pozvati vas“, „Portret kompozitora“, „Obraz uz obraz“… Pisao muziku za film više puta te u njima glumio, pjevao, svirao. Njegov veliki uspjeh donijela je grupa „One i oni“ jugoslovenske ABBE kako si ih zvali koji su činili Daliborka Stojišić, Minja Subota, Lidija Kodrić sa kojom je Boba bio u ljubavnoj idili.
Važio je za velikog srcelomca, šmekera i boema. Imao turbulentan ljubavni život. Sa tri žene dobio tri kćerke. Njegov svijet je činilo i slikarstvo sa kojim je aspolvirao likovnim umjetnostima. Imao i diplomu dramskih umjetnosti. Uz njega površnost se nije slagala. Do korijena duboko bio profesionalan i ambiciozan. Karijerista koji je zapostavio privatan život. Ponekad je djelovao i oholo prema diskografima, producentima i voditeljima. Čini se i s pravom jer je bio pjevač koji je u to doba nastupao u pariskoj Olimpiji, u Šeratonovim hotelima, u Kanu… Pored toga bio jedan od najtiražnijih pjevača u zemlji i u njemačkoj diskografskoj kući „Bellabhone“.
Harao radio i TV programima a vodio školu pop rok muzike iz koje su izašli Ceca Slavković, Filip Žunaher, Vlado Georgiev… pa kao takva umjetnička veličina tek 2004. ostvario je prvi solistički koncert u svom gradu na Kolarcu. U okrilju intime i akustične otmjenosti otpjevao je svoje neprolazne hit pjesme „Obriši suze draga“, „Kažu da još si sama“, „Ako odeš ti“, „Srećni ljudi“, „Dvoje starih“…
U 69. godini života preminuo je od opake bolesti kostiju. Na Novom beogradskom groblju dosta skromno bio je ispraćen od bližnjih i bliskih kolega. Ispratili su ga oni koji su cijenili emotivan glas umjetnika koji je neizmjerno prijao i ono što je šarmantna legenda i gospodin u kasnim godinama poklonio umjetnosti. Puštena je i suza ponosa kad je odlazio vječiti romantik uz memoriju vječnosti njegovog opusa.
Boba Stefanović se odmarao uz slikanje, naročito posljednih godina života. Slikao je more, nebo i lijepe žene. Jedan od portreta na platnu uradio je Maji Odžaklijevskoj sa puno umjetničke duše i talenta.
Na bečkom istraživačkom instituti za ispitivanje ljudskih glasova Boba se našao na petoj poziciji kada je raspon i kapacitet glasa u pitanju. Peti po najraskošnijem glasu, kako su stručnjaci zaključili.
Dok je nastupao u Kanu slušao ga je njegov uzor Tom Džons koji mu je poslije čestitao na nastupu rekavši mu da je kojim slučajem rođen negdje drugdje bio bi sigurno još neki Tom Džons.
Boba je često nastupao sa Klif Ričardom a u Rumuniji na festivalu gdje je osvojio zlatnog jelena sa prvim mjestom pobijedio je čuvenog Španca Hulija Iglesijasa.
