Ništa manje priznat nije bio ni od strane kolega. Tereza Kesovija je možda najuspjelije opisala ovog umjetnika kada je svojevremeno rekla:
-Svi mi, pjevači zabavnih i narodnih pjesama, pjevamo sa manje ili više uspjeha, ali Kvaka pjeva sa toliko duše da poslije njegovog nastupa mi ostali nemamo šta da tražimo.
Adekvatna valorizacija
Objavio je osam albuma i oko dvadeset singl ploča. Iz njegovog, sada već kultnog stvaralaštva izdvajaju se pjesme: “Na rastanku”, “Gubim te”, “Tajna”, “Lažno srce”, “Najteže je druže moj”. Pamte se i njegove obrade pjesama “Još ne sviće rujna zora”, kao i “Pluća su mi bolna”. Ovu posljednju pjesmu objavio je 1981. godine na albumu “Goranine, čobanine”. Autor stihova je Dragiša Nedović, a izuzetno zanimljiva priča krije se iza nastanka ove pjesme.
Nedović, kao i Kvaka, nikada nije adekvatno valorizovan za svoje umjetničko stvaralaštvo. Riječ je o autoru pjesama “Stani, stani Ibar vodo”, “Jutros mi je ruža procvetala”, “U lijepom starom gradu Višegradu”, “Prođoh Bosnom kroz gradove”, te se tek nakon nabrajanja njegovih pjesama može shvatiti njegov značaj.
Mnogi smatraju da je ovo najtužnija pjesma ikad snimljena na našim prostorima. Nedović je za svog života iskusio nevjrovatnu patnju, stoga ne čudi što je patnjom protkao svoje pjesme. Rođeni Kragujevčanin je sa ostalim sugrađanima 1941. izveden na strijeljanje, ali su ga u posljednjem trenutku prepoznali kao ostvarenog autora, te ga od sigurne smrti “spasili” slanjem u logor. Iz njemačkog logora je izašao živ, ali bolestan.

Povratak kući
Po povratku u rodni Kragujevac piše ovu pjesmu koja je oda tuberkulozi od koje je obolio. Zanimljivo, pjesmu je izvorno izveo Zaim Imamović. Njegova maestralna interpretacija dovela je do povezivanja niza samoubistava širom Jugoslavije sa ovom pjesmom. Stoga je, po odluci Centralnog komiteta, zabranjena za javno izvođenje, a ploča na kojoj je pjesma objavljena hitno povučena iz prodaje. Nekoliko godina kasnija, Jovanka Broz za koju se takođe pričalo da boluje od tuberkuloze, na jednom prijemu je od Nade Mamule tražila da joj otpjeva ovu pjesmu, čime je sa nje skinuta zabrana.
Toplina kojom je dočarana, energija ovih vrhunskih umjetnika, patnja stotina bolesnika, sjedinjeni u jednu pjesmu uspjeli su da oslikaju jednu tužnu, iskrenu, lirsku priču. Da nije tako maestralno, znalački dočarana, vjerovatno ne bi dovela do tolikog niza samoubistava. Ponekad je i najveća nesreća dokaz najveće grandioznosti…