Malobrojni su oni koji svoje trenutke najveće radosti i najveće tuge nisu provodili uz najistaknutije bardove kafanske muzike, Sinana, Tomu, Šabana. Zbog toga ih smatramo svojima. Vesele se s nama kada se zaljubljujemo, ženimo i širimo porodice, te nam pružaju utjehu kada mislimo da utjehe nema. Zbog toga su naši! Zbog činjenice da su neotuđivi dio naših života. Zbog toga je njihova tragedija i naša tragedija. Zbog toga je Šabanova smrt žalost svih nas.
Lirska toplina i epska snaga
Nabrajati hitove, uspjehe i ostvarenja koje je postigao svojim umjetničkim stvaralaštvom u ovom trenutku je potpuno besmisleno. Svi znamo ko je bio Šaban Šaulić i šta je značio svakome od nas. Čovjek koji je djelovao toliko jednostavno i neusiljeno, čiji je svaki pokret na sceni izgledao prirodno i spontano. Umjetnik čija je pjesma isijavala lirsku toplinu i epsku snagu. Takvih je nesagledivo mnogo. Jedna od tih je i „Uvenuće narcis beli“ koja je obilježila kako Šabanovu karijeru, tako i naše živote. Riječ je o pjesmi koja je Šabanu utabala stazu ka tronu kralja narodne muzike.
Objavljena je na istoimenoj singl ploči iz 1976. godine. Sav svoj umjetnički senzibilitet i kapacitet Šaulić je unio u ovu pjesmu, jer osim činjenice da je ispjevao ovu numeru, on je i komponovao, te uz Branka Cvetinovića napisao i stihove.
Često se desi da ne uspijemo u potpunosti shvatiti snagu simbola koji se nalaze u pjesmama. Sada je dovoljno pomisliti na uveli bijeli narcis, još ako vam u ušima odzvanja Šabanov neponovljivi glas, silina tog simbola poprima monumentalne dimenzije.
Pjesma donosi osjećaj nedorečenosti, uskraćenosti, bola. Lirski subjekt pun ljubavnog poleta i entuzijazma, s buketom u rukama, odlazi do izabranice svog srca, da bi je tamo zatekao u zagrljaju drugog čovjeka. Bolom prepuklo srce samo trenutak ranije kucalo je mladalački poletno, da bi naprasno svu ljubav u njemu zamijenila patnja i rezignacija. To nam kazuju stihovi – gledao sam dok si odlazila i kleo te da ne budeš srećna.
Veza stiha i smrti
S ove tačke gledišta, poseban značaj, neko bi rekao proročki, ima stih – na sred puta pade narcis beli. Igra sudbine, viša sila ili neki začarani krug, ali nemoguće je ne primijetiti vezu tog stiha i Šabanove naprasne smrti. Pjesma koja ga je uznijela u neslućene estradne visine na neki način predskazala je njegov odlazak s ovog svijeta.
Taj odlazak, koliko god bolan bio, samo je fizički odlazak, jer Šaban će svojim pjesmama nadživjeti sve nas i mnoge generacije koje tek treba da stasaju. Kad malo razmislite mnogi od nas nisu bili živi kada su Šabanove pjesme bili hitovi. Danas o tim pjesmama ne možemo govoriti kao o hitovima, već kao o kultnim pjesmama koji su neotuđivi dio našeg bića. Zbog toga, kada neko kaže Šaban, svi znamo na koga misli…
