Željni skandala i većeg tiraža, neki estradnjaci u svojim pjesmama otvoreno prozivaju druge estradnjake. Takvi pokušaji umjetnika, bez imalo umjetničke vještine, ispoljavaju salve uvreda, koje nisu u stanju kamufilrati ni u najmanjoj mjeri.
Istinski umjetnici svoje poruke ogrću ruhom metafore ili alegorije, a ni parodiju ne donose potupno slobodno i bez prikrivanja. Parodija je komično ili podrugljivo imitiranje neke druge pjesme, u kojoj se hiperbolom i karikiranjem prikazuju najtipičnije osobine nekog umjetnika, pravca, epohe. Na našoj estradi moguće je pronaći ogroman broj umjetnika sklonih karikiranju, ali su možda najupečatljiviji trag ostavili „Rokeri s Moravu“.
Sklonost parodiji
Izvodili su narodnjačke pjesme šaljivog karaktera, a popularnost koju su uživali bila je nezapamćena. Upravo zbog te sklonosti parodiji slušali su ih i oni koji preferiraju rok izražaj, te nemaju afiniteta za folk muziku.
Na sceni su se pojavili 1977. godine i od tad kreće njihova vrtoglava popularnost. Bend su činili Zvonko Milenković, Branislav Aranđelović, Branko Janković, a kao frontmen i idejni tvorac cijelog koncepta izdvojio se Boris Bizetić. Zanimljivo, karijeru Mikija Jevremovića, koja je svojevremeno bila u padu, svojim hitovima je podigao upavo Bizetić.
Javnost ih je momentalno zavoljela nakon što su objavili pjesmu „Stojadinka ovce šiša“, a kao prepoznatljivi simbol benda izdvojila se šajkača – šumadijska narodna kapa, kojom su svoju parodiju digli na viši nivo.
Objavili su čak 18 albuma koje su prodavali u milionskim tiražima. Zauvijek ćemo pamtiti njihove hitove: „Udao sam taštu u Bajinu Baštu“, „Turio Ljubiša pivo da se ladi“, „Seks na eks“, „Armonika dugmetara“, ali je možda prva asocijacija na ovaj legendarni sastav pjesma „Krkenzi kikiriki evri dej“ sa albuma „Rokeri s Moravu“ iz 1980. godine.
Groteskna cjelina
Ono što prvo upada u uši tokom slušanja ove pjesme je spoj nespojivog. Rege ritam, karakterističan za karibsko podneblje u folk maniru Šumadije, parodiju i humor donose na vispren i neponovljiv način. Kada se na tu grotesknu ritmičko-melodijsku cjelinu doda tekst u kojem je pokušaj njemačkog jezika spojen s engleskim, a sve začinjeno neknjiževnim srpsko-hrvatskim, osmijeh s lica je nemoguće skinuti. Time je parodija dočarana u svom punom sjaju.
Ni pretjerano pronicljivim ljudima ne može promaći spoznaja da se ovom pjesmom parodira gojaznost, pretilost i neumjerenost u jelu i piću. „Rokeri s Moravu“ nas svojom pjesmom, kroz humor i zezanciju podsjećaju da moramo biti umjereni, harmonični i skromni, a sve kroz veseli rege ritam.
Taman kad čovjek pomisli da je došao kraj spajanju nespojivog, naiđe stil „Šljokenzi šljivo-viski naiskap“ i novi nalet smijeha bude neizbježan. Priznat ćete da bućkuriš šljivovice i viskija izaziva nelagodu onom ko to konzumira, ali grohotan smijeh onom ko to konzumiranje posmatra. Kad se malo bolje razmisli, nemujerenost i treba ismijavati…
Jedeš malo, skidaš salo
meriš šta ti ostalo, paz’ sad
Krkenzi kikiriki evri dej
jes aj krk
žvakenzi buble gume evri najt
jes aj žvak
Krkenzi kikiriki evri dej
jes aj krk
šljokenzi šljivo-viski naiskap
jes aj šljok
Kuj s liniju muku muči
ovod moče da nauči
‘el tako, e
Krkenzi kikiriki evri dej
jes aj krk
glocenzi papričice eni tajm
jes aj gloc
Ajde Dobrivoje
Gazda, reskiraj jedno drvo
nisam navik'o da spavam u ‘ladne kafane
Dete, ubaci jednu cepku
Rokeri s Moravu
načisto će ve zabavu
a ton magistar Aca
će me podrži sa Jamajka saund
Ovo je bila pesma za dijetalci
što su sa salo maksimalci
jedeš malo, skidaš salo
pa tek onda meriš šta ti ostalo
