Najimpresivniji podatak vezan za opus Mate Miše Kovača je taj da je on pjevač s najvećim brojem ploča i ostalih nosača zvuka zabavne muzike u Hrvatskoj. Pregršt hitova je kroz njegovu impresivnu karijeru dalo svoj doprinos tom podatku. „Drugi joj raspliće kosu“, „Dalmacija u mom oku“, „Ti si pjesma moje duše“, „Još i danas teku suze jedne žene“, „Malo mi je jedan život s tobom“, „Svi pjevaju ja ne čujem“, „Ako me ostaviš“. Međutim, pjesma koja je ponajviše obilježila njegovu karijeru, sigurno je „Ostala si uvijek ista“.
Ovom pjesmom Kovač je pobijedio na „Hit paradi“ 1975. godine. Iste godine pjesma je objavljena na singl ploči, a iduće na istoimenom albumu, koji je prodat u 200.000 primjeraka. Legenda kaže da je na toj „Hit paradi“ trebalo nastupiti i „Bijelo dugme“, ali kada je Goran Bregović čuo pjesmu, odlučio je da nema šta da traži, te je otkazao učešće. Pjesmu je biralo 100 novinara iz cijele Jugoslavije, od kojih je čak 99 glasalo za ovu numeru.
Neobično romantična priča krije se iza nastanka ove pjesme. Osim Kovača koji je za vječnost obilježen ovom pjesmom, valjalo bi istaći i uloge autora stihova, te kompozitora. Pjesmu je napisao Željko Sabol, a melodija je nastala iz pera neprikosnovenog Đorđa Novkovića.
Žena kojoj je posvećena jedna od najljepših ljubavnih pjesama popularne muzike na našim prostorima zove se Agica Gržetić. Sobol je upoznao Agicu u gradu Dobrinj na Krku. Ne može se reći da se između njih rodila ljubav, s obzirom da je ona bila poprilično starija od njega, ali je definitivno bila simpatija njegovog srca. Tu razliku u godinama dočaravaju stihovi „među nama dani i godine stoje“.
Agica je bila neobično romantična žena, senzibilna, sentimentalna i osjetljiva. Lako bi pustila suzu. Stoga i stihovi „ostala si uvijek ista i ove suze na licu tvom“. Sudbinski susret njih dvoje, koji je motiv nastanka pjesme, desio se 1975. godine. Tom prilikom su se upustili u dugu šetnju, u kojoj je Agica otkrila Željku da voli pjesme Miše Kovača. To je pjesnik zapamtio, te je nakon što je napisao stihove od Đorđa Novkovića zatražio da komponuje pjesmu za Kovača.
Kada se spoje vrhunska pjesnička vještina, maestralna kompozicija, jedinstvena interpretacija, uzrokavane mladalačkom očaranošću ljupkom ljepoticom, rezultat mora biti pjesma kojoj granice vremena, prostora, žanra i ukusa ne mogu ništa. Ona dočarava svu silinu emocije i ostaje nam, kao vječni spomenik jedne ljubavi, da joj se divimo, da od nje učimo, da se s njom poistovjećujemo, da u njoj uživamo…
