Predrag Živković Tozovac velikan je starogradske muzike. Malo je poznato da se on zapravo zove Dragan. Status velikana stekao je neprolaznim hitovima. Osim „Mirjane“ to su i „Ide Mile lajkovačkom prugom“, „Ovamo cigani“, „Jeremija“, „Mađarica“.
Zanimljivo je da njegova popularnost počinje 1967. godine, kada ovom pjesmom pobjeđuje na Pjesmi ljeta. Tozovac je autor i stihova i kompozicije, pa je time utkao sav svoj umjetnički senzibilitet u ovu pjesmu i otklonio svaku sumnju, ako je uopšte i bilo sumnje, u autobiografske elemente ove, sada već kultne pjesme. Ne treba posebno naglašavati da je „Mirjana“ ljubavna, lirska pjesma. Pregrubo bi bilo kazati da je pjesma ukalupljena klišejima ove lirske vrste, ali definitivno posjeduje odrednice izjave ljubavi, pretočene u stihove. Pjesnik se lično obraća Mirjani, te navodi razloge svoje opčinjenosti tom ljepoticom. Tu se posebno istiuču njene oči. Stihovi „Ja svake noći sanjam, najlepše oči tvoje“ naglašavaju ljepotu Mirjaninih očiju, te se ističu kao osnovni razlog ljubavi koja se probudila u pjesnikoviom srcu.
Ono što je još bitno naglasiti u isticanju vrlina ove pjesme je sukob koji vidimo u stihovima „ako me nećeš, idi što pre, jer za ljubav ja ne molim“, koji nam pokazuju da odnos Tozovca i Mirjane nije bio bez trzavica. Nijedan ljubavni odnos nije! Zbog toga je ova pjesma maestralno realna, jer bježi od dječačke idealizacije ljubavi. Pjesma slika stvarnu sliku jedne emotivne veze. Ima tu i inata i prkosa, ali kad se podvuče crta, pjesnik ostaje nemoćan pred snagom Mirjaninih očiju.
Sve navedeno dovodi do zaključka da kad se pjesnik zaljubi to mora biti ovjekovječeno pjesmom. Zahvaljujući tome, tim očima u ovom slučaju, imamo pjesmu koja decenijama stoji kao spomenik jednoj ljubavi. Zbog toga se pronalazimo u ovakvim pjesmama. Htjeli priznati ili ne, svi mi imamo svoju Mirjanu…
