Iz takvog i tolikog opusa nemoguće je izdvojiti najznačajnije hitove, ali kad se samo sjetimo pjesama kao što su: “Skalinada”, “Ljubav je tvoja kao vino”, “Trag u beskraju”, “Dva put sam umra”, “Šta to bješe ljubav”, “Žuto lišće ljubavi”, “Kad mi dođeš ti”, “Neka se drugi raduju”, “Kad bi samo ljubit znala”, “Ča će mi Kopakabana”, sva njegova grandioznost tek počinje dobijati na značaju.
Iz tolikog broja kultnih pjesama, možda se ponajviše ističe “Cesarica”, te postaje pjesma po kojoj je najprepoznatljiviji. Pjesma je prvi put izvedena na festivalu “Melodije Hrvatskog Jadrana ‘93”. Autor stihova je Zlatan Stipišić Gibonni, te je njome nagovijestio svoje umjetničke domete, koje je kasnijim stvaralaštvom potvrdio.
Pjesma je tipična i za Gibonnijevo i za Dragojevićevo stvaralaštvo. Ljubavni motiv protkan kroz blagu melodiju donosi pred oči ambijent Dalmacije već od početnih taktova. Osnovno osjećanje koje pjesma izaziva kod slušaoca je čežnja. Za dragom, za dodirom, za poljupcem. Ovu pjesma je vapaj za izgubljenim, nedosanjanim, neispunjenim.
Znaimljiv je bio i Oliverov osvrt na začetak ove pjesme:
– Nju sam “oteo” Vinku Coci. Došao sam kod Zdenka Runjića i pitao bi li ja mogao snimiti tu pjesmu, a on mi kaže – ne možeš, to je za Cocu. Pitam ga ja – je l` zna Coce već za tu pjesmu? – ne zna kaže, a ja ću na to – onda mi je daj, neće Coce nikada znati da je bila njegova. Otišao sam u studio i snimio “Cesaricu”. I kad sam je napokon snimio, ostavila me potpuno hladnim, bio sam razočaran. Nakon toga sam nazvao Gibonnija i pitao mogu li ja tu pjesmu otpjevati onako kako ja želim? A on kaže – kume, radi šta ti je volja. Dodao sam neke svoje ukrase, ponovo je snimio i pustio Gibonniju, a on kaže – pa ovo je pet puta bolje! A bio sam sa “Cesaricom” već na putu da odustanem… – ispričao je svojevremeno Oliver.
Najslavniji umjetnici su taj status stekli time što su stvarali djela koja su išla ispred svog vremena. Tu osobenost ove pjesme potvrdio je i Gibonni:
-Dvadeset minuta, nisam se silno trudio, ništa nisam mijenjao na njoj, ni jednu riječ, zarez, bila je takva kakva je. Nerealno romantična, bila je pjesma kao da nije i za to vrijeme, to je bila `92 godina. Nije bila za to vrijeme.
Kada takva dva umjetnika udruže energije u stvaranje jedne pjesme, rezultat mora biti, kultna, antologijska pjesma koja je imuna na zaborav. Kroz takva djela i umjetnici žive vječno…
