Glumica, pjevačica i seks simbol 60-tih bila je Olivera Katarina Vučo rođena Petrović. Fatalna crnokosa diva i umjetnica čija je slava sasiječena na samom vrhuncu njene karijere. Zbrisana je iz javnosti još 1984. godine. Nije bilo mjesta za njenu glumu, pjesmu, knjigu a ni za nju samu. Ostala je bez ičije podrške, a sve po naredbi „sjenki“ iz mraka.
Olivera je rođena Beograđanka i već sa 18 godina za svojom ljubavi, tadašnjim vaterpolistom Milanom Muškatirovićem odlazi u Pariz. Nezadovoljna se vraća i upisuje glumu. Uskoro se udaje za Vuka Vuču, novinara i pozorišnog kritičara. U beogradskom Narodnom pozorištu biva angažirana ‘62. godine. Napustila je Vuču, ali je zadržala njegovo prezime. Sa 22 godine udaje se za producenta Avala filma i Titovog obavještajca Ratka Draževića. Od tog momenta počinje njen život nalik kraljicinom. Putovanja, glamur, raskoš.
A onda joj se dešava film „Sakupljači perja“ ‘67 godine, a sa njom i njena neobjašnjiva slava i popularnost. Sa filmom „Goja“ u Japanu postaje zvijezda. To je zapravo prvi uspjeh našeg filma u svijetu i to sa Oliverom koja je ljepotom i glasom naprosto opčinila svjetsku elitu Alena Delona, Brižit Bardo, Ani Žirard, Širli Meklejn, Salvadora Dalija, Kurosavu, Orsona Velsa, Đinu Lolobridžidu…
Sve ih je upoznala i družila se s njima, a oni slušali i gledali njen originalni šou kakve sadašnji standardi još nisu napravili. Ostala je zvijezda Francuske gdje je 72 puta uzastopno nastupala u pariškoj „Olimpiji“. Zvijezda u Italiji, Japanu, Austriji, Engleskoj. S druge strane, na svakoj svečanosti koju je Tito organizirao ona je bila pozvana. Titina Jovanka bila je ljubomorna na nju jer je znala da je ona njegova miljenica. Njoj je Tito ustajao i čestitao poslije nastupa. On ju je volio, a njegovi generali i tajna služba proganjali. Politika ušla u njen život neželjena.
Rastala se od Draževića a potom udala za Miladina Šakića, podpredsjednika grada Beograda. Postala je umorna od prijema, šminke, frizera, dotjerivanja. Sve joj je, kaže, dosadilo. Željela je tišinu i porodičan život. Nakon što je postala majka sina Maneta, nedugo zatim postaje i udovica. Olivera koja je obilježila jugoslovensku kinematografiju biva žrtvom nevjerovatne životne tame. Bio je to period kada su se dešavale drastične političke promjene a koje su joj donijele težak daljni životni put.
U ratnom periodu sa sinom je boravila u Americi. A onda se vratila u Beograd gdje je doživljavala više lošeg i ružnog nego lijepog. Prodala je stan da bi školovala sina u Americi. A onda počela prodavati sve što je imala dragocjeno i vrijedno. Nije imala da plati režije, da preživi jer je živjela u iznajmljenoj garsonjeri. I tako decenijama živjela u izolaciji. Žestoko osiromašena povinovala se novom režimu koji je čak spriječio objavljivanje njene knjige „Aristrokratsko stopalo“. Ona je bilo neko ko je puno znao što nije trebala. Tek 2008. biva rehabilitovana i vraćena na scenu. Počela se pojavljivati na TV-u i realizirati samostalne koncerte u njoj dragom prostoru Domu sundikata. Olivera sa rolama u 34 filma imala je sve atribute umjetničke dive.
Ove godine u maju kada je održala samostalni, maksimalno posjećen nastup i dokazala sebi i drugima da njen muzički opus nije pao u zaborav „Đelem, đelem“, „Šošana“, „Sedim u jednom pariskom lokalu“, „Alaj mi je večeras po volji“ i još veliki broj pjesama sa deset domaćih i 20 inostranih albuma.
U mlađim danima Olivera je važila za energičnu, drčnu i prkosnu ljepoticu što ju je skupo i koštalo. Naime, tokom Titove proslave na Tari orkestar koji ju je pratio nije došao na vrijeme. Ona je ljutito stupala nogama, a potom van protokola otpjevala pjesmu i napustila prostor. Titovi generali bili su bijesni. Taj dan je otrovana što je jedva preživjela.
Nisu je zvali na obilježavanje pete decenije „Sakupljača perja“
Na obilježavanju pete decenije postojanja filma „Sakupljači perja“ Oliveru niko nije pozvao na prijem. A ona je samo kazala da nema njenog Bekima Fehmija sa kojim je u žaru snimanja scena bukvalno gazila srču bosonoga bez kapi prolivene krvi… da nema njenog Bate Živojinovića pa joj je svejedno.
-Sve želje u 78. godini života su mi nestale. Sada živim spontano – kazala je Olivera.
Mira Stupica je mrzila
Za Miru Stupicu Olivera tvrdi kako ju je ova beskrajno mrzila. Ona joj je, kaže, namjestila da dobije otkaz u Narodnom pozorištu.
-Smetala sam joj, bila je ljubomorna na moju ljepotu, šarm, na moj uspjeh. Moja drugarica me nije voljela a to sam joj kazala dok je još bila živa.
Avala film je sada Grand produkcija
Za Avala film gdje je sada smještena Grand produkcija, Olivera Katarina kaže da je to nekada bila filmska kuća u koju su dolazili svjetski glumci i režiseri.
Avala je prevazišla mnoge svjetske filmske kompanije, a sada je to nešto što više nema sjaja.
