Uz čistu, neprevaziđenu izvedbu sevdalinke usko se vezuje ime Safeta Isovića. Najdominantnija persona tog muzičkog faha. Dosta toga znao o sevdahu, volio ga i osjećao. A onda umio to kroz pjesmu iskazati publici. Narod je to osjetio i doživljavao. Upravo onako kako je on pjesmom kazivao. On nije pjevao samo svojim raskošnim glasom. Pjevao je na njemu svaki njegov poriv. Jednostavno kazano, Bogom darovan rijetko viđenim talentom.
Safet Isović je rođen u Bileći, na današnji dan 8. januara, 1936. godine. Kao dječarac zajedno sa roditeljima odlazio i vraćao se u svoje rodno mjesto natjeran vihorom rata. Boravio u Banjoj Luci, Trebinju a onda se našao u Sarajevu 1955. godine gdje je upisao Pravni fakultet. Nije mogao prikriti svoju muzikalnost pa je tako postao članom KUD-a „Slobodan Princip Seljo“. Upravo članovi tog društva su ga privolili da se prijavi na audiciju Radio Sarajeva. Dva puta izlazio pred komisiju nakon čega je bio primljen. Snimio je dvije numere „Kad ja pođoh iz Sarajeva grada“ i „Kasno prođoh kraj Morića hana“.
Godinu kasnije upravo na dan oslobođenja Sarajeva prvi put su bili emitovani njegovi snimci na radiju. Stručna kritika je na njegovu interpretaciju reagovala pozitivno širom Jugoslavije. Safetov kvalitet, harizma, gard na sceni, pokreti… sve ga je činilo posebnim. Jer on je to uistinu bio. Uz pomoć Šerbe, Pobrića, Penave… zaslužan je za očuvanje od zaborava velikog broja izvornih pjesama. Imao je svoj način kazivanja muzičkog narodnog stvaralaštva. Prepoznatljiv, upečatljiv i specifičan. Baš kao takav svrstan je među najbolje.
Njegov prvi solistički koncert desio se u „Domu sindikata“ ‘63. godine u Beogradu. Tada dobiva ugovor sa kojim i najveći procenat od prodatih ploča. Nijedan jugoslovenski koncert, manifestacija, festival, nijedno muzičko dešavanje nije moglo proći bez Safetovog nastupa. Jer je imao veličanstvenu i teško dostižnu popularnost. Svaki njegov solistički nastup bio je maksimalno posjećen. Pa i u sidnejskoj Opernoj kući kao jedini jugoslovenski predstavnik muzike. Pobjednik je mnogih takmičarskih manifestacija, pjevač koji je pokupio brojne nagrade, priznanja, povelje, zahvalnice. Upravo njegov glas i visoke umjetničke vrijednosti ni ranjavanje i ponovno napuštanje mjesta boravka i izbjeglištvo nisu mogli da prekinu njegov naum.
Na stihove svoga sina, poete Benjamina Isovića snima „Nizamski rastanak“. Poslao je još jedan glas nepobitne posebnosti pobjedničkom metodu darovitosti Isovića. U poratnom periodu vraća se u Sarajevo gdje je održao sjajne solističke koncerte i još nekoliko značajnih nastupa. Sa već narušenim zdravljem obilježio je petu obljetnicu svog rada. Napušta ovaj svijet 2007. godine. Iza njega ostala je njegova pjesma kao suptilni filter ljudskih osjećaja, sudbina, ljubavi. Ispjevana snažno u duhu bosanskom.
Rođen s darom
Za postavljanje i usavršavanje glasa kao mladi pjevač Safet je išao kod korepetitora Joze Penave a koji je jednom prilikom kazao „šta treba glasu slavuja, glasu od čije ljepote se ledi krv u žilama. Badava je dolazio na časove, ništa on nije trebao učiti ni naučiti. On je rođen sa tim darom“.
Točak: Slušao bih ga do iznemoglosti
-Kada sam bio dijete sevdalinka je bila u modi. Ljudi su fantastično pjevali. Ja slušam muziku, ali i dalje mi se po glavi vrzma sevdalinka. Safet Isović, recimo, je neko koga bih slušao do iznemoglosti. On pjeva za uživanje – kazao je jedne prilike Radomir Mihajlović Točak iz grupe „Smak“.
Poslije njega je teško zapjevati…
Kažu da je poslije Safeta Isovića hrabrost bila latiti se mikrofona pa zapjevati pred publikom. A da je tako potvrda je radijski festival u Skoplju koji se izravno prenosio na JRT-u programu ‘72 godine. Safet je otpjevao svoje u živom prijenosu, a publika skandirala, vrištala, vraćala ga 17 puta na bis. On ih molio da puste njegove kolege pjevače da nastupe jer ih ima još petnaestak. Otišao, nije bilo načina da ih ubijedi ni on ni voditelj Mića Orlović. Izravni prijenos je prekinut a koncert je jedva priveden kraju.
Niska sevdah biserja
Iz niske sevdah biserja Safetovog interpreta izdvojili smo samo neke: „Balada o Morićima“, „Kad sretneš Hanku“, „Jablani se povijaju“, „Moj dilbere“, „Zarasle su staze moje“, „Đul Halima“, „Đul Zulejha“, „Sjetuje me majka“, „Malenim sokakom“, „Grana od bora“, „Prođoh Bosnom kroz gradove“…
Jasna Durić
