Uoči proslave 50. rođendana, Lea prolazi kroz veliku poslovnu promjenu, naša popularna voditeljica sjeća se trenutaka kada joj je život visio o koncu.
Dvije sedmice uoči svog jubilarnog, 50. rođendana, popularna voditeljica Lea Kiš Jokić priča o najsvežijim promjenama koje je napravila u životu. Naime, posle trinaest godina rada na TV Pink, odlučila je da okrene novi list i promijeni matičnu kuću, pa će se od sada njeno “Nedeljno popodne” emitovati na Grand televiziji. Nove poduhvate u profesiji smatra i te kako potrebnim jer je posao teren na kojem inače voli da eksperimentiše.
Dodatni razlog za to je njen skladan i povučen porodičan život koji sa suprugom Momčilom Jokićem, s kojim je u braku preko četvrt veka, i ćerkom Sarom Miom vodi daleko od očiju javnosti. Upravo je naslednica bila kruna ljubavi voditeljke i njenog izabranika, a život je uredio tako da nažalost uz ozbiljne poteškoće shvate kako ne mogu da imaju više dece.
Uprkos ozbiljnim komplikacijama kroz koje je prošla nakon vanmaterične trudnoće prije tačno devetnaest godina, Lea nije izgubila vedar duh, a atraktivan izgled krasi je iako će uskoro zakoračiti u šestu deceniju života.
Plašite li se prolaznosti vremena?
– Volim da obilježim svoj rođendan. Ovoga puta razlog je veći jer je pedeseti. Ne planiram da priredim neku posebnu proslavu, samo malo slavlje u krugu porodice i prijatelja. Inače, ne plašim se ni prolaznosti ni starosti, to je sastavni dio života. Lijepo je u današnje vrijeme uopšte razmišljati o tome da ćete dočekati starost, kada vidite šta se sve dešava i koliko ljudi preprano odlazi.
Kada ste se pomirili s činjeniciom da poslije Sare Mie nećete moći da imate još djece?
– Kad već imate živo i zdravo dijete, onda je mnogo lakše da prevaziđete to što se meni desilo. Teško je saznanje da imate uslove i želju, a ne možete da se ponovo ostvarite kao roditelj. Jedva sam prebrodila taj period. Poslije teške operacije oporavljala sam se oko tri mjeseca, a onda su uslijedile depresije i sve što ide uz te teške okolnosti.
Otežavajuća okolnost što vam se vanmaterična trudnoća desila za vrijeme bombardovanja.
– Bio je to jedan od najtežih dana u mom životu. Izgubila sam bebu, a bombe su letjele na sve strane. Mala Sara Mia je bila sa mnom. Telefoni nisu radili, a trebalo je da stignem živa do bolnice i prije svega zbrinem nju. Sve je bilo veoma dramatično, toliko da ne volim da se vraćam u taj period. Sjećam se samo da mi je, kada sam poslije operacije došla sebi, doktor Radulović rekao kako su me dva puta gubili i reanimirali i da je čudo što sam živa. Na svu sreću imali smo već našu Saru Miu. Nažalost, poslije se više nikada nismo ostvarili kao roditelji.
