Budimir Buca Jovanović, napustio je ovaj svijet 22. decembra 1986. godine. Muzičko bogastvo ostavio iza sebe. A, on, otišao da odmara svoju dušu umornu. Njegove pjesme su, “sentiši” u koje je utkao dosta tuge. Kakvi osjećaji, takve pjesme!
U svojih hiljadu kompizicija, koje su ispjevali: Nedeljko, Kvaka, Safet, Gvozden, Toma, Šeki Tozovac, Silvana, Zirica, Azemina… mnogima otvorio puteve slave. Svojom pjesmom polahko ulazio u dušu naroda. Dugotrajno, bez roka trajanja. Buca je sporohodno i stvarao, mega hitove. Šabana sa 30 pjesama, usmjerio da počne pjevati “svojim glasom”, kako mu je i govorio. Pjevali svi oni svojim prekrasnim glasovima, pjesme u kojima je on, “praznio sebe”, od privatnih problema.
O tužnim temama je kazao, “dok je ljubavi lažnih, biće i pjesama tužnih”. Kafanska himna,” Bio sam pijanac” dosta govori o njemu i njegovim porocima. Mada je, Buca bio “najjači” ovisnik, kafe i cigareta. Pri realizaciji pjesama, rijetko koristio notne zapise. Sve je u hodu završavao. Niko mu nije proturiječio, jer je bio oprečan.
Imao prepoznatljivo stvaralaštvo, pa, su neki govorili kako su slične melodije u njegovim pjesmama. I na to je imao odgovor “Janoš” kako su ga zvali (bio krhak, blijede puti i bijele kose) rekavši, “možda ja sebe kradem, ali drugi, kradu mene” . Njegovi bližnji kazuju, kako bi on, teško podnio raspad Juge, kao i” cover autore”. Budimir Buca Jovanović je bio i ostaće upamćen kao. vrhunki i originalan autor, sjajan harmonikaš i pjevač.
Istinski umjetnik za narodnu pjesmu. Rano je preminuo u 56. godini života jer se nemarno odnosio prema sebi.
Jasna Durić