Branimir Džoni Štulić oštro je reagirao na knjigu Snježane Banović “Kronika sretnih trenutaka”.
– Ja nikad nisam nikakvu pjesmu njoj napisao, a kamoli posvetio. Rekao bih da je spremaju za predsjednicu, Sneguljica u zemlji patuljaka – naveo je Štulić, koji se opširnije oglasio na svom Scribd nalogu.
– “I premda Banovićku
mnjah dvaput ženiti (kao dotur Luiđi iz Malog
mista Bepinu), nikad se za mog boravka onamo
naše familije nisu srele (čudovišno kako joj
takvo što uopšte padne na pamet), kad i ja rijetko
doma navraćah, a poslije mog odlaska nije bilo
potrebe – istina, kod njenih ponekad novce mijenjah
Dalje, napisano je da mi je
mama molila Banovićku da ide sa mnom u svijet
jer ću sam propasti. Mati mi ništa o odlasku nije
znala, stoga to nije moguće, a poslije mog odlaska
nije bilo nikakve potrebe; ja se ne sjećam da sam
ikada Banovićku doma vodio, niti bi mama,
koju znadoh veoma dobro, takvo što rekla, jer nije
imala nikakvog razloga, znajući me, recimo,
kao osnovca koji bi do mora autostopiraoj,
da ne spominjem bitnika ča je po svome bivao.
S druge strane, Banovićka javno iskaza žaljenje,
tobože u šali, što nije sa mnom ostala,
jer bi joj u tom slučaju tada pripalo sve moje (po mojoj
naprasnoj smrti, dabome). Šta je onda izvjesnije?
Ako se mene pita, ovo zadnje daleko preteže,
jer ljubav dođe i prođe, ali interes ostaje”.
